To znači da milijuni ljudi umiru od stanja koja se lako rješavaju operacijom kao što su upala slijepog crijeva i neke komplikacije u porodu.

Većina ljudi kojima operacija nije dostupna živi u zemaljama s niskim i srednjim primanjima.

Studija je pokazala da 93 posto ljudi u sub-Saharskoj Africi ne može dobiti osnovnu kiruršku skrb.

Prijašnje procjene bavile su se samo time je li kirurška skrb dostupna.

Međutim, ova studija je također razmotrila pitanja mogu li ljudi doći do bolnice u roku od dva sata, hoće li procedura biti sigurna i mogu li si pacijenti priuštiti operaciju.

Jedan od autora studije, direktor Kraljevskog centra za globalno zdravlje Andy Leather izjavio je da je situacija jako loša.

'Ljudi umiru i žive s invaliditetom, a to se moglo spriječiti da su imali dobru kiruršku skrb', rekao je. 'Osim toga, sve više ljudi tone u siromaštvo pokušavajući dobiti pristup kiruškoj skrbi.'

Studija je pokazala da si četvrtina ljudi koji imaju operaciju u stvari to ne može priuštiti.

Dvadeset i pet stručnjaka provelo je godinu i pol prikupljaći dokaze i izjave djelatnika zdravstvenih ustanova i pacijenata iz više od 100 zemalja u sklopu ove studije.

Stručnjaci su izjavili da se trećina svih smrti 2010. može pripisati stanjima koja su se mogla ukloniti operacijom. To je više od broja smrtnih slučajeva od HIV/AIDS-a, tuberkuloze i malarije zajedno.

Autori studije ukazuju na to da će troškovi za globalnu ekonomiju zbog nečinjenja biti veći od 12 bilijuna dolara od sada do 2030. i pozivaju na globalna ulaganja u iznosu od 420 milijardi dolara.

To su ogromni iznosi, a najveće potrebe su u siromašnim zemljama.

Ključni je izazov školovanje dovoljno kirurga, anesteziologa i porodničara.

'Iako su troškovi veliki, troškovi nedjelovanja su veći i progresivno će rasti', izjavio je vodeći autor studije John Meara Kletjian, profesor kirurgije u Medicinckoj školi Harvarda.