Međutim, postoji dovoljno biblijskih učenja o povijesnom Isusu kako bi se postavila pitanja u vezi s nekim od mitova koji su ga okružili u proteklih 2.000 godina.

Prvi kršćani nisu pokazivali mnogo interesa za Isusove rane godine. Priče o njegovom rođenju i djetinjstvu sumnjivo nedostaju u najranijim pisanim dokumentima u vezi s njim. Međutim, kako je interes za Isusa rastao, rastuća kršćanska zajednica pokušala je popuniti praznine iz mladosti i poravnati ih s njegovim životom i misijom s brojnim, često konfliktnim, proročanstvima u vezi s mesijom u Hebrejskim spisima.

Jedno takvo proročanstvo zahtjeva da mesija, kao potomak kralja Davida, bude rođen u Davidovom gradu: Betlehemu. Međutim, Isus je povezan s Nazaretom, gradom za koji većina učenjaka vjeruje da je njegovo mjesto rođenja.

Ranim kršćanima bilo je potrebno kreativno rješenje da dovedu Isusove roditelje u Betlehem kako bi bio rođen u istom gradu kao i David.

Za evangelista Luku, odgovor je ležao u popisu koji je donio Rim i koji je zahtijevao da svaka osoba mora otputovati u dom svojih predaka kako bi bila prebrojana. S obzirom na to da je Isusov otac Josip iz Betlehema, on i njegova žena Marija napustili su Nazaret i otišli u Davidov grad, gdje je Isus rođen. I tako je proročanstvo bilo ispunjeno.

Međutim, ovaj cenzus Rima odnosio se samo na Judeju, Samariju i Idumeju – a ne Galileju, gdje je živjela Isusova obitelj. S obzirom na to da je svrha popisa bila oporezivanje, rimski zakon gledao je imovinu osobe u mjestu stanovanja, a ne rođenja.

Jednostavno rečeno, Luka stavlja rođenje Isusa u Betlehem ne zato što se ono tamo odigralo, već zato što ta priča ispunjava riječi proroka Mihaela.

2. Isus je bio jedinac

Usprkos katoličkoj doktrini o tome da je Isusova majka Marija bila djevica, možemo biti sigurni da je teoretski Isus došao iz velike obitelji s najmanje četiri brata koja su imenovana u evanđeljima – Jakov, Josija, Simon i Juda – i nepoznatog broja sestara.

Pojedini katolički teolozi tvrdili su da je grčka riječ koju su evanđelja koristila da opišu Isusovu braću - 'adelphos' - također mogla da značiti 'rođaci' i da bi to mogla biti djeca iz Josipovog prethodnog braka.

Iako bi to moglo biti točno, ova riječ u Novom zavjetu nigdje nema drugačije značenje od 'brata'.

3. Isus je imao 12 apostola

Ovaj mit baziran je na nepoznavanju tri kategorije Isusovih pratitelja. Prva grupa sastavljena je iz osoba koje su dolazile da ga čuju kako govori ili da ih izliječi svaki put kada bi došao u neki grad ili selo. Evanđelja ove grupe nazivaju 'masom'.

Drugu kategoriju činile su osobe koje su ga pratile od grada do grada, sela do sela. Oni su se nazivali učenjacima i bilo ih je oko 70.

Treću kategoriju činili su apostoli. Ovih 12 muškaraca nisu bili obični učenjaci jer nisu jednostavno pratili Isusa od mjesta do mjesta. Oni su imali dozvolu ići kamo žele i širiti njegovu poruku neovisno i bez nadzora. Drugim riječima, oni su bili glavni misionari Isusovog pokreta.

4. Isus je imao suđenje pred Poncijem Pilatom

Evanđelja prikazuju Pilata kao iskrenog, ali guvernera slabe volje koga su židovske vlasti natjerale da pošalje čovjeka, za kojeg je znao da je nevin, na križ.

Međutim, povijesni Pilat bio je poznat po tome što je slao trupe na ulice Jeruzalema da ubijaju Židove svaki put kada se ne bi slagali s njegovim odlukama.

Tijekom deset godina, koliko je bio guverner Jeruzalema, Pilat je voljno i bez suđenja slao tisuće ljudi na križ, a Židovi su se čak žalili Rimu na njegovo ponašanje.

Židovi generalno nisu imali rimska suđenja, a kamoli Židovi koji su optuženi za pobunu. Zato pomisao da je Pilat proveo čak i trenutak razmišljajući o sudbini još jednog Židova koji je izazivao nevolje, ili čak odlučio da ga primi, izgleda nevjerojatno.

Čak i ukoliko je Isus imao bilo kakvo 'suđenje', to bi bilo samo zbog toga da bi se zabilježile optužbe zbog kojih će biti pogubljen.

5. Isus je sahranjen u grobnici

Evanđelja kažu da je nakon stavljanja na križ, Isusovo tijelo smješteno u grobnicu. Ukoliko je to točno, to bi bilo rezultat neobičnog, možda čak i do tada nezabilježenog čina dobročinstva Rimljana.

Stavljanje na križ za Rim nije bilo samo kazna. Zapravo, pojedini kriminalci prvo su bili pogubljeni prije stavljanja na križ. Primarna svrha ovoga bilo je da spriječi svaku pobunu i zato je stavljanje na križ obavljano javno.

Osobe koje su bile na križu skoro nikada nisu bile pokopane. Poanta stavljanja na križ bilo je ponižavanje žrtve i zastrašivanje svjedoka.

Moguće je da je Isusovo tijelo ipak smješteno u grobnicu dostojnu nekih od najbogatijih ljudi Judeje, ali je to malo vjerojatno.