A ona, država, još uvijek nema pojma ni što ima. Kako je potvrđeno tportalu, od ukupno 6278 kilometara obalne crte - na obali 1880 kilometara, na otocima 4398 kilometara - granice pomorskog dobra utvrđene su na 1300 kilometara. Drugim riječima, Republika Hrvatska identificirala je i na sebe 'upisala' tek 20 posto onoga što sama proglašava najvećim nacionalnim blagom. A uz nevjerojatno složenu i dugotrajnu proceduru koju je sama sebi propisala, a onda i tradicionalnu sporost institucija koje bi je trebale provoditi, i petina obavljenog posla može se smatrati uspjehom.

Pomorsko dobro definirano je kao 'opće dobro od osobitog interesa za Republiku Hrvatsku, na kojem nije moguće steći pravo vlasništva ni druga stvarna prava'. Njegova definicija ponešto je zamršena, ali pojednostavljeno glasi - odnosi se to na obalu i pojas širok najmanje šest metara od crte najviših voda, odnosno valova, ali i dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov. Kompletan nasuti dio obale također ulazi u ovu kategoriju.

Utvrđivanje granica pomorskog dobra procedura je u kojoj se i najvičniji teško snalaze. Opisat ćemo kako to ide u praksi: za početak, općina ili grad moraju pritisnuti svoju županiju - jer država je baš županijama povjerila važnu dužnost gospodarenja obalom - da osnuju povjerenstvo koje svojim rješenjem utvrđuje granicu pomorskog dobra. Potom to rješenje putuje u Zagreb, u Ministarstvo mora, u kojem se osniva još jedno povjerenstvo. Potom ono također utvrđuje granicu, pa se otvara put za izradu geodetskog elaborata.

Kad i taj dokument bude spreman, u priču se uključuje Državno odvjetništvo te podnosi zahtjeve za uknjižbu i na scenu stupaju zemljišnici i katastri diljem zemlje. Malo je građana koji nemaju iskustvo s tim institucijama, ali u slučaju pomorskog dobra reći ćemo da procedura u pravilu traje nekoliko godina - pod uvjetom da nema žalbi.

>>> DORH preuzeo slučaj uvale Vruja, istraga ide u dva smjera?

Primjera radi, splitska plaža Žnjan nasuta je 1998. godine, a upisana kao pomorsko dobro tek lani - i to nakon golemog pritiska gradske vlasti koja bez toga ne može dobiti koncesiju, stoga ni urediti najveću plažu na Jadranu. Teško je zamisliti kada će država barem evidentirati sve one uvale, lučice i stijene koje su vlasnici obližnjih kuća zapasali, pa betonirali ili čak ogradili. Još je teže zamisliti kada će se na kompletnoj obali uvesti red. Jer problem nije samo u 'neupisanom' pomorskom dobru - ima ga već upisanog čak i na privatne vlasnike, još odavno, pa sve to sada treba revidirati i izvlastiti. Priznaju to i u Ministarstvu mora:

'Svjesni smo dugotrajnosti postupka uknjižbe pomorskog dobra u zemljišnim knjigama, međutim u slučajevima u kojima je granicom pomorskog dobra u pojas pomorskog dobra obuhvaćena dijelom ili u cijelosti čestica zemljišta na kojoj postoji upisano pravo vlasništva, potrebno je utvrditi je li takav upis vlasništva zakonit, a ako jest, provesti postupak izvlaštenja sukladno Zakonu o izvlaštenju. Ovdje treba istaknuti i problem neusklađenosti katastarske i zemljišnoknjižne dokumentacije, kao i problem starih katastarskih planova koji su i dalje u primjeni', objašnjavaju u ovom ministarstvu za tportal.

Stoga su, kažu, prioritet dali utvrđivanju granica pomorskog dobra u naseljenim mjestima kako bi se spriječili devastacija i betoniranje obale kroz krinku upisa vlasništva nad pojedinom česticom zemljišta te na lokacijama na kojima postoji interes lokalne zajednice ili investitora za koncesiju. Jer, već smo rekli, nitko ne može dobiti koncesiju ako taj dio obale nije precizno utvrđen i uknjižen.

Načelnik malene dalmatinske obale za tportal se požalio da u cijelom ovom procesu postoji bezbroj uskih grla: od tromih županija, preko ministarstva u kojemu je - u povjerenstvu koje se svaki put službeno formira - za pomorsko dobro po urbanoj legendi zapravo zadužena tek jedna konkretna osoba, pa do beznadno sporih i vječno neusklađenih katastara i zemljišnika. Čovjek nije želio izlaziti u javnost jer se boji da će njegova općina u tom slučaju doći do koncesije za svoju plažu još teže i još kasnije. Pitali smo stoga Ministarstvo mora - koliko su predmeta riješili i koliko ih imaju na čekanju?

'Povjerenstvo za granice pomorskog dobra do sada je donijelo 790 rješenja kojima je utvrđena granica pomorskog dobra, uključujući lučka područja, od ukupno 1250 zaprimljenih prijedloga granice, dok je prema odredbama prijašnjeg zakonskog propisa Vlada Republike Hrvatske donijela 550 akata kojima je utvrđena granica pomorskog dobra, a koji su i dalje na snazi. Na opisani način pomorsko dobro utvrđeno je na više od 1300 kilometara obalne crte Republike Hrvatske', službeni je odgovor koji je dobio tportal. Tisuću i tristo kilometara od, kako smo rekli, 6278 kilometara nacionalnog blaga.

No imamo barem jednu dobru vijest: Ministarstvo mora obavještava da upravo izrađuje aplikaciju za pomorsko dobro koja će sadržavati sve bitne podatke - utvrđene granice, otvorene postupke, dodijeljene koncesije i slično. Jednom kada bude dovršena, aplikacija će biti javno dostupna svim građanima. Barem se tako obećava.