Taj slučaj, poznat kao 'afera Clearstream', seže još u 2003., kad su Villepin i Sarkozy bili ministri u vladi desnog centra predsjednika Jacquesa Chiraca i ogorčeni politički suparnici, jer se očekivalo da će se obojica kandidirati za predsjednika Francuske na izborima 2007., na kojima Villepin na koncu nije sudjelovao, a Sarkozy je pobijedio.

No, rašireno je mišljenje da je cijeli proces zapravo obračun dvojice političara koji se međusobno ne podnose i koji bi mogao imati ozbiljne posljedice na status politike i političara u francuskom društvu.

Socijalistički zastupnik u francuskom parlamentu Pierre Moscovici u ponedjeljak je ustvrdio kako sudski postupak predstavlja 'vrhunac mržnje' u politici, ocijenivši istodobno 'krajnje neugodnom' činjenicu da jedan predsjednik Republike sudjeluje kao 'privatna osoba' u postupku protiv bivšeg predsjednika vlade.

'Ta strast za međusobnim uništenjem (Sarkozyja i de Villepina) iznimno je ružna i vjerujem da će javnost ostati zgrožena ovim sudskim postupkom', istaknuo je Moscovici.

De Villepin, bivši diplomat plave krvi koji je bio francuski premijer od 2005. do dolaska Sarkozyja na vlast, optužen je za sudjelovanje u zavjeri kojom se htjelo diskreditirati njegova ambicioznog suparnika i druge visoke dužnosnike da su koristili luksemburšku banku Clearstream za utaju dijela prihoda od prodaje francuskih fregata Tajvanu 1991. De Villepin sustavno odbacuje sve optužbe, tvrdeći da ni na koji način nije povezan s aferom.

'Ja sam ovdje zato što je tako odlučio jedan čovjek. Ovdje sam zbog pomame jednog čovjeka, Nicolasa Sarkozyja, koji je i predsjednik Francuske Republike. Odavde ću izaći slobodan i neokaljan u ime francuskog naroda', rekao je de Villepin pri ulasku u parišku Palaču pravde.

'Ima ljudi koji bi željeli vjerovati kako danas u našoj zemlji nema političkih procesa. I ja to želim vjerovati, no ovo je 2009., a mi smo u Francuskoj', dodao je bivši premijer pred pedesetak novinarskih sretnika koji su dobili dopuštenje pratiti proces u poviješću bremenitoj sudnici u kojoj je 16. listopada 1793. na smrtnu kaznu osuđena kraljica Marija Antoaneta.

U središtu afere je popis iz 2003. s oko 200 visokih francuskih političkih i drugih dužnosnika, među kojima i Sarkozy, koji su u luksemburškoj financijskoj instituciji Clearstreamu navodno imali tajne račune na kojima je bio novac od mita koji su dobili prilikom prodaje fregata.

Skandal je izbio 2004., kad je jedan sudac anonimno dobio računalni disk s tim popisom i svim optužujućim podacima, za koji potom utvrđuje da je lažan, nakon čega državno tužiteljstvo pokreće istragu kako bi otkrilo autora popisa i osobe odgovorne za njegov izlazak u javnost.

Sarkozy odmah reagira optužbama da je upravo on cilj kampanje kojom ga se želi izbaciti iz utrke za predsjednika države i za to baca sumnju na de Villepina, javno obećavajući kako će autora cijele afere dati 'objesiti na kuku za meso'.

2006. Sarkozy se pridružuje oklevetanim osobama i podiže građansku tužbu. Tadašnji premijer de Villepin u parlamentu kaže da je upravo njemu najviše stalo do istine, a Sarkozyja naziva 'opsjednutim' čovjekom.

Istraga dovodi do bivšeg potpredsjednika europskog konzorcija EADS Jean-Loisa Gergorina, koji priznaje da je upravo on anonimno poslao lažni popis sucu, ali da je to učinio po nalogu de Villepina i tadašnjeg predsjednika Jacquesa Chiraca, koji je javno zagovarao tadašnjeg premijera za svojeg nasljednika na mjestu predsjednika države.

U procesu je ukupno pet optuženih - Gergorin je glavnooptuženi, a uz de Villepina tu su još Florian Bourges, računovođa optužen za krađu Clearstreamovih dokumenata korištenih u izradi lažnog popisa, računalni stručnjak Imad Lahoud, optužen za obradu lažnih dokumenata i novinar Denis Robert.

Uz 'građanina' Sarkozyja, među više od 40 tužitelja u građanskoj parnici su i direktor MMF-a i bivši francuski ministar financija Dominique Strauss-Kahn, još jedan bivši ministar financija Alain Madelin te ministar unutarnjih poslova Brice Hortefeux i dvojica njegovih prethodnika.

Sarkozy kao šef države uživa imunitet od sudjelovanja u sudskim postupcima, pa neće osobno nazočiti raspravama,. No to ga ne priječi da sam traži pravdu, čime, upozoravaju odvjetnici Dominiquea de Villepina, u pravosuđe uvodi "prekid načela ravnopravnosti stranaka u postupku".

Zbog političkog pritiska koji donosi pozicija predsjednika države, odvjetnici optuženih će od suda tražiti odbacivanje Sarkozyjevog tužbenog zahtjeva, a ako sud to ne prihvati, Sarkozyja će u postupku zastupati odvjetnik.

Očekuje se da će suđenje trajati mjesec dana, tijekom kojih bi sud trebao ispitati dvadesetak svjedoka, ali se presuda očekuje tek nekoliko mjeseci kasnije. Bude li proglašen krivim, de Villepin bi mogao dobiti pet godina zatvora i platiti kaznu u iznosu 45.000 eura.

No, jednako mu je važna i borba za politički opstanak, jer se on nije odrekao predsjedničkih ambicija u budućnosti, a slučajevi iz prošlosti pokazuju da bi mu ih sudski postupak mogao uništiti.

Nekadašnji francuski premijer Alain Juppe 2004. je proglašen krivim i osuđen u slučaju oko skandala s nezakonitim financiranjem političkih stranaka, a predsjednik vlade iz sredine 80-ih godina Laurent Fabius 1999. je oslobođen optužbi za ubojstvo iz nehaja zbog transfuzija krvi zaražene virusom HIV-a u francuskim bolnicama. Obojica su u svoje vrijeme bili smatrani izglednim kandidatima za predsjednika države, ali su sudski postupci uništili političku karijeru i jednom i drugom.