Karamarko je rođen 25. svibnja 1959. godine u Zadru, a s navršenih pet godina s obitelji je preselio u Zagreb. Po vjerskom opredjeljenju je katolik, navodi se na njegovom službenom Facebooku.

Kao dvadesetogodišnjak Karamarko se pridružio Hrvatskom katoličkom zboru MI, koji je okupljao vjerničku mladež i u tadašnjem jugoslavenskom komunističkom društvu promicao je duhovne i općeljudske vrednote te odgovornost i ljubav prema Bogu, Crkvi i hrvatskoj domovini. Zbog navodnih verbalnih delikata protiv komunističkog režima i tzv. kleronacionalizma jugoslavenske vlasti su mu 1982. oduzele putovnicu, zadržavši je čak do 1989. godine.

Karamarko je završio studij povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te se 1987. zaposlio u Državnom arhivu kao povjesničar arhivist zadužen za tzv. Kaptolski depozit.

Godine 1989. jedan je od utemeljitelja zagrebačke organizacije Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), te aktivno sudjeluje u pripremi prvih višestranačkih demokratskih izbora u Hrvatskoj, a nakon uvjerljive pobjede HDZ-a i dr. Franje Tuđmana, sudjeluje i u stvaranju prve demokratske vlasti Republike Hrvatske, te pripremama za obranu zemlje.

Tomislav Karamarko je 1991. imenovan šefom Kabineta predsjednika Vlade RH. Godinu kasnije preuzima dužnost šefa Gregurićeve ratne Vlade, a zatim postaje i šef kabineta predsjednika Hravatskog sabora.

Godine 1993. imenovan je načelnikom Policijske uprave zagrebačke a dvije godine kasnije, 1995., uz očuvanje sigurnosti i obrane glavnog grada Hrvatske, pokreće prve istrage protiv gospodarskog kriminala u Hrvatskoj, zbog čega nailazi na kritike dijela svojih kolega u HDZ-u, te se privremeno stranački distancira.

Od 1996. do 1998. godine Karamarko je bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova.

Godine 2000. bio je voditelj izbornog stožera tadašnjeg predsjedničkog kandidata Stjepana Mesića, a nakon njegova izbora za hrvatskog predsjednika postaje i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Na toj dužnosti ostaje do 2002., kada se razilazi s Mesićem, zbog neslaganja oko Mesićevih stajališta vezanih za prošlost Hrvatske i različitim viđenjima hrvatske budućnosti.

Tada nakratko napušta politiku i odlazi u privatni sektor.

Tomislav Karmarko je 2004. godine imenovan ravnateljem Protuobavještajne agencije (POA). Aktivno sudjeluje u profesionalizaciji i razvoju hrvatske obavještajne zajednice. Tako dvije godine kasnije postaje ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije.

Nakon što se Hrvatska susrela s ozbiljnim ugrožavanjem javne sigurnosti 2008. Karamarko je imenovan ministrom unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Njegov mandat će ostati zapamćen po ozbiljnoj borbi i postignutim rezultatima protiv organiziranog kriminala i korupcije, te konačnom obračunu s gospodarskim kriminalom, što je bio jedan od ključnih preduvjeta za ulazak Hrvatske u Europsku uniju.

Tijekom mandata na čelu MUP-a Karamarko je uvelike pridonio i profesionalizaciji hrvatske policije, a ostat će zapamćen i po pokretanju istraga protiv počinitelja komunističkih zločina nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Na XV. općem Saboru HDZ-a održanom 20. svibnja 2012., Karamarko je izabran za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice.

Tomislav Karamarko je zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru.

Životopis Bože Petrova

Vođa Mosta nezavisnih lista, Božo Petrov, 37-godišnji psihijatar i gradonačelnik Metkovića, predložen je za potpredsjednika hrvatske Vlade.

Političku pozornost javnosti Petrov je privukao još 2013. na lokalnim izborima, kada je kao kandidat Mosta nezavisnih lista za gradonačelnika Metkovića nadmoćno pobjedio jednog od najdugovječnijih hrvatskih političara, HSS-ovca Stipu Gabrića Jamba koji je na vlasti bio punih 16 godina.

'Pozivam sve građane Metkovića kojima je Metković u srcu, a ne u džepu, neovisno o porijeklu, svjetonazoru ili političkoj opciji kojoj pripadaju da nas podrže i pridruže nam se u izgradnji boljeg Metkovića. Otvoreni smo i za one koji se žele aktivnije uključiti i biti na našoj listi, ali i one koji žele biti naši volonteri i podržavatelji. Izgradimo zajedno MOST nade za bolji Metković'. Tim je riječima Petrov pozvao birače da ga podrže na lokalnim izborima 2013. godine.

Obećanja je počeo ispunjavati odmah po preuzimanju dužnosti, kada je u gradskoj je blagajni zatekao dug od 17,6 milijuna kuna. Srezao je primanja, kako ona zaposlenika u gradskoj upravi tako i svoja vlastita, na minimalac te je za nešto više od pola godine dug smanjio za 6,4 milijuna.

Nakon smanjenja dugova plaće je ponovno povisio, no one su ostale i dalje 30 posto manje nego kada je preuzeo dužnost.
Božo Petrov je kao metkovski gradonačelnik ukinuo naknade članovima nadzornih odbora i upravnih vijeća te smanjio troškove reprezentacije i putne troškove u gradskoj vlasti.

Svoj koncept kampanje s lokalnih izbora Petrov je prenio na protekle parlamentarne izbore, na kojima je Most nezavisnih lista osvojio 19 mandata te se profilirao kao treća snaga bez koje nije bilo moguće formirati vlast.

Petrov je rođen 1979. u Metkoviću gdje je završio i osnovnu školu, a potom klasičnu gimnaziju u Sinju. Diplomirao je na mostarskom Medicinskom fakultetu, a psihijatriju je specijalizirao na zagrebačkoj psihijatrijskoj klinici Vrapče.

Oženjen je i otac je troje djece, a mediji navode kako je njegovu obitelj tradicionalna i katolička.