Sa skepsom prema primirju na terenu suočili su se i CNN-ovi novinari razgovarajući s vojnicima i stanovnicima u istočnoj Ukrajini.

Ako i dođe do primirja, pitanje je može li se ono održati. Hoće li Rusija iskoristiti prekid vatre da se ponovo opremi i napadne? Hoće li Moskva uopće htjeti primirje, s obzirom na to da brzo osvaja teritorije? Hoće li saveznici nastaviti pružati jednaku vojnu pomoć Ukrajini ako budu smatrali da bi diplomacija mogla dovesti do toga da oružje utihne?

Primirje ide na ruku Rusije?

Kad se pita zapovjednika bataljuna u 66. mehaniziranoj brigadi Volodimira Sablina, nema optimizma po pitanju primirja.

'Ako sada dođe do primirja, bit će samo gore za nas zato što će neprijatelj obnoviti svoje snage, formirati nove vojne jedinice, regrupirati se i ponovo napasti', smatra Sablin, držeći pogled na ekranima koji pričaju potresnu priču o Ukrajini na modernom, ali arhaično brutalnom bojnom polju. Sićušni jeftini dronovi lete iznad izranjanih rovova oko Limana u istočnoj Ukrajini, a bojišnica je mješavina smrznutog mulja, smeća, bunkera i 'cikle', ružnog izraza za ljudske ostatke koji se ne mogu izvući.

Sablin se pridružio vojsci u veljači 2015., kada su ruski separatisti zauzeli grad Debalceve u Donecku unatoč tada dogovorenom primirju. Sada, diljem istočne bojišnice, prekidi vatre - dogovoreni prije deset godina, unatoč kojima je ruska vojska nastavila napredovanje - živi su dokaz potrebe za oprezom za pregovaračkim stolom.

Dok Sablinove snage pucaju iz minobacača na frontu oko Limana, moskovske snage napreduju prema vitalnom vojnom središtu na njegovom jugu – Pokrovsku. Brzina kojom su opkolili to mjesto je zapanjujuća i, kada padne, Rusija će imati osvojeno nekoliko većih naselja između svojih snaga i velikih gradova Dnjepra te Zaporižje.

Ukrajina se nada mirovnim snagama

Nada je ovdje ključna valuta, a Ukrajinci takvom smatraju ideju da europske ili NATO-ve trupe patroliraju poput mirovnih snaga na prvim linijama, što bi Kijevu bilo svojevrsno sigurnosno jamstvo. Jedan od europskih dužnosnika rekao je nedavno za CNN da se vode 'aktivne rasprave' o sličnoj pomoći. Prekid vatre, praćen europskim članicama NATO-a u demilitariziranoj zoni, ključno je načelo mirovnog plana koji je iznio novi izaslanik američkog predsjednika Donalda Trumpa za Ukrajinu, general Keith Kellogg, u svom dokumentu iz travnja.

'Ako bi NATO mogao poslati trupe u Ukrajinu, to bi bilo jamstvo sigurnosti u Ukrajini. Zato što se Rusija, ma koliko govorila da se nikoga ne boji, boji Amerike, boji se NATO-a u cjelini', smatra Sablin. Mir je ovdje nešto oko čega treba biti smrtno ozbiljan, a ljudi koji zbog stalnih borbi žive pod zemljom su skeptični. 'Postoji samo 30 posto šanse za prekid vatre. Jer situacija na frontu nije takva da se vidi da će biti primirja. Sve je to jako teško', rekao je Viktor, jedan od vojnika.

Drugi, Andrij, dodao je: 'Mislim da je 40 posto šanse. Druga strana trenutno pobjeđuje, zauzima teritorije. A mi, uglavnom, nemamo što reći.' Sve veću iskrenost vojnika, koji su do prije samo nekoliko mjeseci uvjeravali u pobjedu Ukrajine, kopiraju i neki iscrpljeni civili iz gradova na prvoj crti bojišnice.

Putin jedina opcija za mir?

Opustošenim ulicama Limana polako hoda i Larisa (72). 'Danas smo pogođeni 19 puta... 19 puta od jutros. Muž broji, a ja pijem tablete za spavanje. I onda me probudi i kaže: 'Pa, jesi li brojila?'

Sa suzama u očima odgovara na pitanje zašto nije napustila grad koji je prvi put zauzet u ruskoj invaziji 2022., zatim su ga oslobodile ukrajinske snage kasnije te godine, a sada je opet pod velikim pritiskom ruske vojske i ona se nalazi na oko 10 kilometara od njih.

'Evo, ovdje sam trčala bosa; eto, ondje sam plivala u rijeci. Imam 72 godine, ne želim otići. Ovdje su pokopana sva moja tri brata, sve moje tetke, stričevi, tata, mama. Ne mogu otići', poručuje.

Larisa ima malo simpatija prema Kijevu, opisujući ukrajinske vojnike koje susreće u supermarketima kao neuredne. Smatra da se Trump u odnosu prema Ukrajini neće razlikovati od Bidena, za kojeg je čula na televiziji da je pokušao kupiti dijelove istočne Ukrajine za svog sina, što je vjerojatno jedna od teza ruske propagande.

Uvjerena je da situaciju može riješiti samo Rusija. 'Nitko to neće riješiti. Samo Putin hoće ako kaže - dosta je, već sam ubio toliko ljudi', kazala je, uvjerena da je jedini put prema miru onaj preko njega.

'Ovdje nema budućnosti'

Iza nje autobus okuplja mještane koji se još uvijek kreću po opustjelom gradu kako bi otišli u trgovine. Nitko neće govoriti osim vozača Dime, a on kaže da je otišao u Rusiju kada su Rusi prvi put napali i tek se nedavno vratio. Navikao je na razaranje i nada se miru. 'Sve je to politika. Ništa ne ovisi o nama. Kako bude odlučeno, tako će i biti', poručuje.

Za druge je prošlo cijelo desetljeće previranja i gubitaka. Inesa (60) sjedi sama na središnjem trgu u Slovjansku, gdje su prije 10 godina proruski separatisti zauzeli zgradu lokalne uprave i borili se protiv ukrajinske vojske, uz opetovane prekide vatre, dogovore i rusko napredovanje.

Rekla je da su desetljeće ranije, unatoč separatizmu, još uvijek imali posla i nade. Sada su ona i njezina majka sve što je ostalo u Slovjansku, ključnoj ruskoj meti u Donecku, a ostatak njezine obitelji razasut je, kako je rekla, po svijetu zbog rata.

'Sada nema budućnosti. Mi je ne vidimo. Tko je i vidi? Samo želimo da sve ovo prestane. Da prestane bombardiranje', zaključuje Inesa.