Policija navodi kako se izvidne radnje provode na temelju prijave ravnateljice Doma za odgoj djece i mladeži Jasminke Devčić, koja posjeduje nekoliko pisama maloljetnica o detaljima prostitucije.

U medijskom napisu tvrdi se, uz ostalo, kako nekoliko maloljetnih štićenica Doma za odgoj djece i mladeži u Osijeku navodi da su uvučene u lanac prostitucije te optužuju nekolicinu osječkih osoba, među kojima i osoba iz javnog i političkog života, da su im plaćali za seksualne usluge.

Četiri štićenice Doma u Vinkovačkoj 61 u Osijeku opširno su, u više razgovora, ispričale Jutarnjem listu detalje užasa u koji su zbog neiskustva i lakomislenosti uvučene i iz kojeg ne vide izlaz. Osim imena osoba kojima su pružale usluge, detaljno su opisale svodnike, njihove automobile i mjesta na kojima su se prostituirale.

'Za uslugu sam dobila kutiju Marlbora i 50 kuna', priča štićenica koja je u studenome 2008. navršila 17 godina. U lanac prostitucije uvučena je kad joj je bilo 15 godina i iza nje je, s obzirom na dob, pozamašno iskustvo. Jutarnji list u posjedu je nekoliko pisama u kojima su štićenice podrobno opisale što im se događa.

Ravnateljica Doma za odgoj djece i mladeži, Jasminka Devčić, nakon što joj je predočeno jedno od pisama, potvrdila je da su djevojčice koje se spominju zaista štićenice Doma, a potvrdila je i autentičnost rukopisa jedne od njih. Rekla je da su imali određenih sumnji da se takvo što događa, a dan nakon što je upoznata sa sadržajem pisma, kaže, obavijestila je Policijsku upravu osječko-baranjsku.

Djevojčice imaju brojeve telefona nekih od mušterija s kojima SMS porukama, s vremena na vrijeme i samostalno, dogovaraju sastanke. Najčešće ih odvoze u prostorije jednog osječkog sportskog kluba u kojima postoji nekoliko soba za prostituciju.

Među svojim klijentima spominju i imena dvojice visokopozicioniranih političara od kojih je jedan u upravi velike državne tvrtke, a drugi je bio visoki dužnosnik jednog ministarstva.

Spominju, navodeći imena, i poznatog osječkog odvjetnika, osobe iz svijeta sporta, jednog srednjoškolskog profesora te poduzetnika iz uprave važne osječke tvrtke. Opis osoba koje spominju djevojčice vrlo je detaljan i vjerodostojan i ne ostavlja sumnje da se zaista radi o osobama koje navode.

Osim prostorija sportskog kluba, djevojčice spominju i stanove na dvije lokacije u Strossmayerovoj ulici, dva stana u Drinskoj i jedan u Vukovarskoj ulici.

Jedna bivša štićenica, koja je ranije bila uključena u lanac maloljetničke prostitucije u Osijeku, danas radi u ilegalnom bordelu na zagrebačkoj Trešnjevci. Druga je, kao maloljetnica, rodila i ne zna tko je otac djeteta.

Radi se o djeci iz krajnje problematičnih obitelji koja ne uživaju nikakvu zaštitu, ni roditeljsku, ni društvenu, a institucije koje bi o tome trebale brinuti imaju skučene mogućnosti i nadležnosti.