No već je sada, petnaest dana pred prvi krug parlamentarnih izbora, izvjesno kako obje najave treba uzeti s velikom dozom rezerve. Za početak, Nicolas Sarkozy s krajem mandata postaje automatski članom Ustavnog vijeća, kao i svi bivši predsjednici Republike, a iako ono nema izvršnu moć, može bitno utjecati na donošenje zakona na svim razinama.

Zatim, u pogledu parlamentarnih izbora na kojima socijalisti, osnaženi pobjedom Françoisa Hollandea nastupaju kao favoriti, jedinstvo Sarkozyjeve stranke više je nego upitno. Naime, već pri proglašenju Hollandea proklamirano jedinstvo i kolektivni istup stranke rasuli su se pred nekolicinom ambicioznih pojedinaca koji bi sebe rado vidjeli na čelu UMP-a u post-Sarkozyjevom razdoblju. Kandidati prvog reda zasad su François Fillon, premijer za vrijeme Sarkozyjeva mandata i Jean-François Copé, glavni tajnik UMP-a.

Kao treći, rezervni kandidat spominje se i politički veteran Alain Juppé, Sarkozyjev ministar vanjskih poslova, no on se zasad ne miješa u verbalne okršaje kojima prva dva kandidata 'zabavljaju' francusku javnost. Dio argumenata kojima se dvojica pretendenata nabacuju naslijeđen je još iz Sarkozyjeve ere pa se tako svako malo ograđuju od stranke krajnje desnice, Nacionalnog fronta, i oštro negiraju bilo kakvu koaliciju s Marine le Pen za parlamentarne izbore.

To što je čitavo vrijeme predsjedničke kampanje na trenutke bilo teško, skoro pa nemoguće, jasno odvojiti argumente Sarkozyjevih konzervativaca i krajnjih desničara, posebice na planu imigracije, činjenica je koja nimalo ne ometa nove kandidate. Inače, ostatak njihovih javnih istupa uglavnom se svodi na ocrnjivanje suparnika.

Tako je Copé izjavljivao kako Fillon nema nikakvu realnu podršku unutar stranke, a Fillon mu odvratio kako on i ne može računati na poziciju lidera optuživši ga u istom intervjuu za licemjerstvo. Kako to uobičajeno biva u neslužbenim kampanjama, najmanje se spominju strateški ciljevi stranke kao što su nastup na nadolazećim izborima, ekonomski programi, reorganizacija nakon gubitka, a sva je pažnja usmjerena na što efektnije nastupe u javnosti.

Desnica se inače već neko vrijeme uglavnom služi sljedećem deklarativnim argumentom, kako je svakoj vlasti potrebna kvalitetna opozicija te kako bi njihova pobjeda na parlamentarnim izborima unijela prijeko potrebnu ravnotežu na francuskoj političkoj sceni. To što te tražene ravnoteže nema već u samim krugovima UMP-a, očito ih uopće ne zbunjuje.