Prema tajnim dokumentima Saveznog istražnog ureda (FBI), koji su nedavno procurili u javnost, jedan od najvećih boraca za prava američkog crnačkog stanovništva Martin Luther King bio je okorjeli ženskar koji je jednom prilikom čak gledao kako njegov kolega pastor siluje župljanku u stanu stotinjak metara od Bijele kuće.

Iako je FBI tajnim snimkama držao u šaci prvog afroameričkog dobitnika Nobelove nagrade za mir, Kinga je od javnog diskreditiranja spasilo nepisano pravilo američkih novinara da ne objavljuju privatne intimne razgovore, tvrdi David Garrow, američki povjesničar koji je 1987. godine dobio Pulitzerovu nagradu za biografsku knjigu o najvećoj afroameričkoj ikoni.

Kako piše britanski The Independent, FBI je tijekom godina sustavnog nadziranja Kinga prikupio saznanja da je borac za ljudska prava i baptistički svećenik imao izvanbračne afere s čak 40 žena, a jednom je prilikom i nazočio silovanju koje je u središtu Washingtona počinio njegov kolega pastor.

Istražujući arhiv, Garrow je otkrio da je FBI na poticaj zloglasnog ravnatelja istražiteljskog ureda Johna Edgara Hoovera pokrenuo veliku operaciju kojom se Kinga trebalo diskreditirati u javnosti pod svaku cijenu. Tijekom operacije, koja je uključivala prisluškivanje telefona i hotelskih soba te ubacivanje doušnika, Hoover je došao do materijala kojim je Kinga mogao razotkriti kao nitkova i lažljivca, no budući da nitko od novinara nije htio objaviti škakljivu priču, borac za ljudska prava zadržao je aureolu sveca u javnosti.

Nova saznanja o Kingu temelje se na tajnim dokumentima FBI-ja koji bi trebali biti javno objavljeni tek 2027. godine, a među dokumentacijom se nalazi audiozapis u kojem dobitnik Nobelove nagrade za mir ohrabruje svojeg kolegu pastora na silovanje.

Držanje u šaci

Hoover je tom snimkom držao Kinga u šaci, tvrdi Garrow, no popularnog pastora od sramoćenja je spašavala tadašnja etika novinara koji su odbijali objavljivati privatne intimne razgovore.

'FBI je pokušao diskreditirati Kinga putem medija, ali su oni odbili objaviti te informacije jer su se novinari držali etike da se muške privatne stvari ne mogu smatrati vijestima. Takav stav je, uostalom, štitio predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja', pojasnio je Garrow.

Američki povjesničar ističe kako je FBI-jeva obavještajna operacija usmjerena protiv Kinga bila gotovo bez premca, usporediva samo s nadzorom Elijaha Muhammada, radikalnog vođe političkog pokreta Nacija islama i šefa američke Komunističke partije. Budući da novinari nisu htjeli objaviti kompromitirajuće informacije, Hoover je pribjegao drugoj taktici.

Šef FBI-ja je, naime, preko svojeg agenta u studenom 1964. godine poslao Kingu pismo u kojem je mu prijetio razotkrivanjem pozivajući ga da počini samoubojstvo do Božića te godine. Uz pismo je poslana inkriminirajuća audiosnimka Kinga i njegove ljubavnice, a koju je primila Kingova supruga Coretta Scott King, kasnije kazavši da je riječ o nerazgovjetnom razgovoru dvoje ljudi iz kojeg se ne razaznaje apsolutno ništa.

Dvostruki život

Ta je snimka, tvrdi Garrow, ključni dokaz Kingova dvostrukog života i mogla bi poslije objave 2027. godine iz temelja promijeniti percepciju javnosti o američkom borcu za jednakost.

Sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća King je bio na vrhuncu popularnosti te je postao globalno priznati vođa afroameričkog pokreta za građanska prava nakon što je predvodio nenasilne demonstracije protiv rasne segregacije na američkom Jugu. Martin Luther King je između 1957. i 1968. godine, kada je ubijen u atentatu, putovao više od deset milijuna kilometara diljem Sjedinjenih Država kako bi održao više od 2500 govora, među kojima je i onaj povijesni sedamnaestminutni 'I Have a Dream', u kojem nagoviješta kraj rasizma.

Michael Mosbacher, izvršni urednik britanskog časopisa Standpoint, smatra kako bi dosad nepoznate snimke mogle dovesti do nove procjene čovjeka čija je kršćanska vjera zaslužna za nadahnuće njegovu uvjerenju u mirnu građansku neposlušnost.

'Ukoliko su javne osobe danas podložne preispitivanju, ne vidim razloga da se poštedi Martin Luther King, bez obzira na njegove zasluge', kazao je Mosbacher, usporedivši ga kao mogućeg 'Harveyja Weinsteina afroameričkog aktivizma'.

S Mosbacherovom ocjenom slaže se Garrow te ističe da je vrijeme za inventuru ostavštine vođe građanskih prava. Povjesničar tvrdi kako je King itekako problematična osoba te da je prema vlastitom priznanju bio utjelovljenje iz priče o Jekyllu i Hydeu, sinonimima za dvostruku ličnost i neobjašnjive promjene u nečijem karakteru i moralnim shvaćanjima.

Depresivac sklon opijanju

Garrow je tijekom svojih istraživanja došao do informacija koje upućuju na to da je King bio manično depresivna osoba sklona opijanju, ali istovremeno je bio samokritičan te je shvaćao svoje pogreške.

'Duboko suosjećam s Kingom, ali silovanje je silovanje', stav je Garrowa, a otkrio je da snimka navodnog silovanja potječe iz siječnja 1964. i nastala je u ozvučenoj sobi vašingtonskog hotela Willard. Povjesničar je, pored snimke, našao prijepis razgovora koji je King navodno vodio sa svojim suradnicima i u kojem je bilo riječi o tome koje bi župljanke bile prikladne za neobične seksualne radnje.

'Kada je jedna od župljanki kazala kako ne odobrava prisilu, župnik ju je silovao. King se pritom nasmijao i savjetovao kako bi to trebalo učiniti', stoji u FBI-jevu pojašnjenju snimke.

Povjesničar dodaje kako FBI najvjerojatnije nije pokrenuo istragu jer je žrtva bila Afroamerikanka, a njegova saznanja dosad su naišla na šutnju američkih medija i zaklade Martina Luthera Kinga.