Kinga je 4. travnja 1968. bio u Memphisu kako bi podržao štrajk tamošnjih sanitarnih radnika. Ubio ga je rasist James Earl Ray kada je iz svoje motelske sobe izašao na balkon kako bi popričao s prijateljima koji su bili ispod na parkiralištu. Bilo mu je 39 godina.

King je rođen 15. siječnja 1929. u Atlanti. Majka mu je bila učiteljica, otac propovjednik. Odgajan je u vjerskom duhu.

'Crkva mi je uvijek bila drugi dom. Otkad me pamćenje služi, bio sam u ondje svake nedjelje', rekao je.

Postao je baptistički svećenik u Montgomeryju, u državi Alabami, a 1953. oženio se dugogodišnjom djevojkom Corettom Scott Williams. Imali su četvero djece.

U borbu za građanska prava kreće 1955. nakon što je aktivistica Rosa Parks u Montgomeryju sjela u prednji dio autobusa rezerviran za bijelce i odbila ga napustiti. Po tadašnjim segregacijskim zakonima, crnci su morali sjediti otraga.

Rosa Parks je uhićena, a King je poveo prosvjede koji su uslijedili.

Godinu poslije američki je Vrhovni sud presudio da je u gradskom prijevozu razdvajanje po boji kože protuustavno.

King je stekao ugled diljem nacije i zahvaljujući svojoj elokventnosti uspio je prosvjede proširiti u mnoge dijelove SAD-a.

U kolovozu 1963. očarao je zemlju govorom pred 250 tisuća sudionika Marša na Washington. 'Sanjam... da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po osobnosti', rekao je.

Govor se danas smatra remek-djelom retorike, a 1999. u jednoj anketi izglasan je za najbolji govor u američkoj povijesti.

'Sanjam...' nije bilo jedino što je King kazao u govoru koji je ukupno trajao 17 minuta.

Pozvao je na završetak rasizma u Americi, tražio je nenasilnu promjenu, pozvao na jednakost i jednaka prava za sve. Pozivao se u njemu na američki ustav, Deklaraciju o neovisnosti, Proglas o emancipaciji kojim je sto godina ranije ukinuto ropostvo, na slavni govor Abrahama Lincolna kod Gettysburga, i na Bibliju.

Bilo je to prvi put da je američka javnost zahvaljujući prijenosu na sve tri nacionalne televizije mogla čuti koliko su opravdani i pravedni zahtjevi afroameričke zajednice.

Predsjednik John F. Kennedy u tom je periodu već bio predložio zakon o rasnoj jednakosti, ali ga nije mogao progurati u Kongresu. To će nešto više od pola godine nakon Kennedyjeva ubojstva u Dallasu uspjeti njegovu nasljedniku Lyndonu Johnsonu.

King je krajem 1964. dobio Nobelovu nagradu za mir, tada kao najmlađi laureat u povijesti. Novčane nagrade odrekao se u korist pokreta za građanska prava. 

Već iduće godine izbili su veliki prosvjedni marševi u Selmi, također u Alabami. King je ponovo bio na njihovu čelu. Iako je policija učinila sve da ih zaustavi, prosvjedi su znatno pripomogli da se ubrzo nakon toga usvoji zakon o jednakom pravu glasa.

Iako je ogroman napredak postignut, njegov se san još nije pretvorio u stvarnost. Većina i danas smatra da treba učiniti još više kako ljudi u Americi 'ne bi bili vrednovani prema boji kože, nego prema karakteru'.