Nakon osamostaljenja Slovenije, oko 26 tisuća ljudi iz drugih bivših jugoslavenskih republika ostalo je bez državljanstva ili prava na boravak u Sloveniji. U međuvremenu su neki status riješili dobivanjem dozvole prebivališta ili su stekli slovensko državljanstvo. Novi zakon, kojim bi se napokon riješila nepravda stara 20 godina, mogao bi se odnositi na oko 13 tisuća osoba. Među izbrisanima najviše je, prema procjenama, Srba, Bošnjaka, Albanaca i Hrvata. Nitko, međutim, ne zna koliki je točan broj, primjerice, Hrvata, jer navodno evidencija izbrisanih nije vođena po nacionalnom ključu.

Ministrica unutarnjih poslova Katarina Kresal izjavila je da se zakonom rješava pitanje nezakonitog brisanja državljana republika iz bivše SFRJ koji su u Sloveniji živjeli prije osamostaljenja te da je u skladu s pravorijekom Ustavnog suda, koji je tu problematiku definirao prije - sedam godina. Iako je zakon o izbrisanima izrazito restriktivan – ne predviđa ni obeštećenja za žrtve, niti daje slovensko državljanstvo ili izborno pravo - naišao je na žestoku kritiku slovenske nacionalističke desnice, koja tvrdi da će se zakonom okoristiti spekulanti i agresori.

Koliko je izbrisanih?

Sve donedavno službena je Ljubljana tvrdila da je izbrisano oko 18 tisuća ljudi, da bi se, nakon što je tamošnje ministarstvo unutarnjih poslova provelo temeljitu reviziju, utvrdilo da se radi o preko 25.300 ljudi. Oni koji dosad nisu uspjeli na ovaj ili onaj način riješiti svoj status, imat će rok od tri godine da to učine. I to isključivo u individualnom postupku, jer zakon ne predviđa kolektivno vraćanje oduzetih prava, premda je brisanje bilo kolektivno. Novost je i to da će pravo na stalni boravak dobiti i djeca izbrisanih.

U Sloveniji, nažalost, još nema političke volje za ispravljanje nepravde što su je slovenski 'birokratski etnički čistači' počinili 26. veljače 1992. Dok za liberalni Zares izbrisani predstavljaju 'najveće kršenje ljudskih prava u samostalnoj Sloveniji', šef opozicije Janez Janša tvrdi da zakon u isti koš stavlja anonimne građane i generale JNA, koji su krivi za izgubljene živote. Dok Janša predlaže pooštrivanje kriterija izbrisanima za stjecanje statusa, vođa ultranacionalista Zmago Jelinčič tvrdi da uopće nije bilo brisanja, pa ne može biti ni izbrisanih. Zastupnik Zaresa, Vito Rožej na tu je tvrdnju Jelinčiču uzvratio da neki i danas tvrde i da nije bilo holokausta.

I dok političke prepirke traju, za izbrisane ostaje gorka činjenica kako nakon svih godina borbe za svoj status, tek ga trebaju ostvariti. A za pretrpljenu bol i poniženje nemaju pravo ni na kakvu novčanu odštetu.