Svi već znamo da se povrće i voće šprica. Ne samo da ne želimo da se proklete leteće beštije, ti mali gnjusni insekti najedu onoga što uzgajamo za vlastiti trbuh, nego je i puno lakše zaliti povrtnjak ili farmu kantama vode u koje smo umiješali odokativno, dakle puno previše, one magične tekućine koju je Joža donio iz Njemačke. Ta tko će sad sjeckati i gnječiti sav češnjak pa ga otapati u vodi da bismo njime špricali usjeve i bogzna kakve još au naturel metode očuvanja plodova zemlje postoje. Uostalom, to su sve poganska, tj. vještičja posla, a želimo u raj, za ne? K tome, i za kraj, paragrafu minornih sarkazama, više povjerenja ulijeva pakirani proizvod svjetski poznate firme koja ima bar desetak žigova i studija o kvaliteti na i iza sebe, a ne bućkuriš od sedme rođakinje susjedine nevjeste.

S druge strane, plijesan, bakterije i viruse neću ni spominjati, a želju za profitom i da rajčica u dućanu odglumi Trojanskog konja jer eto, izvana je tvrda, slasna i krasna, a unutra figa, raspad sistema i trulež. Sjetim se pretprošlog ljeta i povratka s godišnjeg. Nije me bilo tri tjedna, a rajčice u hladnjaku ne samo da su i dalje bile tvrde, već su bile blizu proglašenja autonomne pokrajine! I to posred lijeve ladice za povrće! Bezobrazluk!

Made in Croatia

No, povrtni genocid na stranu, pred nama su dvije vrlo žalosne, ali istinite činjenice. Ajde, bit ću obrnuto proporcionalan pa ću udmah udariti po onoj o kojoj svi kod nas, uključujući i mene, kukaju. Pa zar moram otputovati do Njemačke, Danske ili Velike Britanije da bih se najeo kile jabuka, grožđa ili bresaka?! I to organskih! I to po cijeni naših špricanih, ako ne i 20-30 posto jeftinijih! I to uvezenih tko zna otkud, s oku vjerodostojnim žigovima o organskom i nešpricanom porijeklu. Od toga svega mi moj organ – mozak, jelte – pada u afan. Onda se vratim u domovinu nam milu, uletim u prvi supermarket i puf, eto domaćih, Made in Croatia, jabuka, a one poput mog ponositog obraza sjaje u mraku. Neće mi vrag dati mira pa ću se opet zaletjeti do neke od obližnjih bio trgovina ili na jedini provjereno eko-štand na tržnici, a tamo će me, osim toplinskog udara proljetnog sunca, udariti i cijena kila voća od bar 25+ kuna, pri čemu to svo 'eko' voće i povrće kod nas izgleda... Šugavo i k’o da je dvaput umrlo. Možda ću na povratku doma povratiti od muke, uložiti kviska na pitanje zašto su kod nas domaći plodovi skuplji nego na trulom Zapadu gdje se većinom uvoze iz drugih zemalja... Sjećam se simpa bakice koja je prodavala vlastito povrće na jednom od štandova na Dolcu. Vidjelo se da je prava, oriđiđi baka i da prodaje svoje. Kupovali smo kod nje prilično dugo, mjesecima, možda i godinama. Sve dok jednom, nakon pohvale o predivnom povrću nije spomenula sina Jožu s početka teksta. Eh da... Treba Joži platit put u Njemačku i sve lijepe naše poreze.

Imam jedno pitanje za vas te bih bio vrlo zahvalan ako biste dolje u komentarima na članak odgovorili. Dakle... Jeste li ikada kod nas, vlastitim očima, na pakiranju voća ili povrća ugledali natpis 'prva klasa'? Ja sam samo jednom vidio paket borovnica prve klase u supermarketu. Bile su velike, sočne i ukusne. Sada ih se sjećam poput Legende o jeseni. Zaslužujemo li mi uopće nešpricano i zdravo povrće i voće, ako je vrlo teško, praktički nemoguće naći ono prvoklasno. Nešto je trulo u državi Danskoj.

Bolest po izboru

Nadalje, ako su pesticidi tu da bi u tren oka pobili živa i gladna bića – ruku na srce, da insekti shvate gradivo, pokorili bi nas u tren oka. Iako mi imamo Toma Cruisea, a Rat svjetova zaslužuje pošten nastavak – onda to znači da ubijaju i nas, laganom i mučnom tehnikom, vrlo perfidno. Uz pola kile paprika birajte i bolest - neurološki i endokrinološki poremećaji, limfomi, leukemija, tumori, alergije... Lista se nepregledno nastavlja. Na pakiranju limuna sam nedavno pročitao upozorenje da su špricani s tri različite vrste kemikalija, a jedna od blažih nuspojava je promjena ponašanja. Već vidim naslov u crnoj kronici: 'Popila limunadu i pobila obitelj te susjede na nedjeljnom roštiljanju! Krivi pesticidi iz hladnoga napitka!'. Da, čak i jedan pesticid truje, a što li tek radi mješavina nekoliko njih. Nego, ajmo mi sad pojesti salaticu za ručak i zaokružiti obrok voćnim desertom.

Ma znate što, na kraju ispada da je najzdravije trpati se drogama, alkoholom i živjeti životom rock zvijezda. Pogledajte Micka Jaggera, Keitha Richardsa, Courtney Love... Ostarjeli i zdravi k’o dren! Hmmm... Ili da žvačemo koru tog grmolikog drveta drena...

Evo par savjeta kako da ipak jedete koliko-toliko zdravo. 

•   Raspitajte se među poznanicima nabavlja li netko od njih ili zna gdje se može kupiti provjereno organsko i nešpricano povrće i voće.

•   Dobro perite namirnice u vodi, ribajte ga i namačite razblaženim alkoholnom octu i/ili sodi bikarboni petnaestak minuta.

•   Gulite sve što se oguliti može. Iako se tik ispod kore nalazi najviše vitamina, tu se nalazi i najviše pesticida.

•   Jedite samo ono povrće i voće koje je na dozvoljenoj listi.

•   Oznaka za organsko ne znači nužno da proizvod ne sadrži pesticide – njih može biti, ali u znatno manjem postotku. Organsko primarno znači da u uzgoju nisu korištena kemijska gnojiva. Ako želite biti sasvim sigurni, kupujte namirnice na kojima izričito piše da nisu špricana pesticidima.

•   Birajte zamrznuto i konzervirano. Da, pranje, blanširanje te zamrzavanje ili konzerviranje netom nakon branja može smanjiti i do 80 posto pesticida!