Vidas je to danas izjavio Hini u povodu jučerašnjeg obraćanja povjerenika za proširenje EU-a Ollija Rehna Europskom parlamentu kad je naveo da su Hrvatska i Slovenija, prihvaćanjem Pregovaračkog okvira kao temelja hrvatskog pristupnog procesa, obje prihvatile da će 'rješavati svaki granični prijepor sukladno načelu mirnog rješavanja sporova u skladu s Poveljom UN-a', što po Rehnovu tumačenju znači da mogu izabrati bilo koju metodu rješavanja sporova prema Povelji - pregovore, medijaciju, mirenje, arbitražu, sudsko rješenje ili neki drugi miroljubivi način.

Vidas upozorava da Rehn citira samo prvi dio rečenice iz točke 13 Pregovaračkog okvira za Hrvatsku, jer u nastavku iste rečenice stoji da će granični sporovi uključivati rješavanje 'ako je nužno, obveznom nadležnošću Međunarodnog suda pravde'.

Međunarodni sud u Haagu jedino je tijelo za rješavanje graničnih sporova koje se izrijekom navodi u spomenutoj točci Pregovaračkog okvira, a kao pretpostavku za razmatranje obavezne nadležnosti točka 13 navodi 'nužnost' (u engleskom tekstu: 'if necesary'), podsjeća Vidas.

Pritom se pita, ako je tako navedeno u Pregovaračkom okviru, što ga je 2005. prihvatilo Vijeće EU-a i koji je za Europsku komisiju temeljni dokument upravo za pregovore o pristupanju Hrvatske Uniji, a sami su pregovori blokirani baš zbog graničnog spora, što bi još u takvom kontekstu - i nakon skoro 18 godina bezuspješna pregovaranja sa Slovenijom - trebalo biti više 'nužno' da bi se uvažila klauzula točke 13 s pozivanjem na obaveznu nadležnost Međunarodnog suda?

Po Vidasovu mišljenju u sadašnjoj situaciji navođenje obvezne nadležnosti Međunarodnog suda za granične sporove - sadržano u Pregovaračkom okviru EU-a za Hrvatsku - od mnogo je veće važnosti za rješavanje graničnog spora Hrvatske i Slovenije nego što je to uopćeno navođenje mirnih načina rješavanja sporova prema Povelji UN-a, na koje se poziva povjerenik Rehn.

Davor Vidas poznati je stručnjak za međunarodno pravo s 25-godišnjim iskustvom. Direktor je Odjela za pomorstvo i pravo mora u uglednom norveškom Institutu Fridtjof Nansen. Vodio je mnoge timove pravnih stručnjaka sa svih kontinenata i bio konzultant međunarodnih organizacija. Član je Međunarodnog vijeća Instituta za pravo mora pri američkom Sveučilištu Berkeley te supredsjedatelj Grupe pravnih stručnjaka za Sredozemno more pri Svjetskoj uniji za zaštitu prirode. Objavio je više knjiga i studija kod vodećih izdavačkih kuća u svijetu, uključujući Cambridge University Press, Oxford University Press i Kluwer Law International. U Hrvatskoj mu je, u izdanju Školske knjige, objavljena 'Zaštita Jadrana'.