Iako se potez tadašnjeg predsjednika relativno lako mogao okarakterizirati kao još jedna predizborna taktika, tim lakše izvediva što se radi o populaciji od otprilike 20.000 ljudi bez konkretne političke moći i utjecaja, količina negativnih reakcija koja je uslijedila u civilnom društvu, pa čak i u Europskom parlamentu, dovela je do bitne aktualizacije romskog pitanja u francuskoj i europskoj javnosti.

Nova vlast na čelu s Françoisom Hollandeom tijekom kampanje je jasno i glasno najavljivala značajan odmak od tvrde antiimigracijske politike Sarkozyja, što se posebice odnosilo na Rome. No nova serija demontiranja kampova početkom kolovoza u okolici Lillea i Marseillea pokazala je da nova vlada u praksi nije dosad ništa bitno izmijenila. Prvo uslijedi demontiranje naselja, a potom izgon u matičnu zemlju, Bugarsku ili Rumunjsku. U posljednjem naletu tako je iz zemlje izbačeno pedesetak Roma.

Europski forum Roma, najveća organizacija za zaštitu prava romske populacije, te Nacionalni kolektiv za ljudska prava Romeurope uputili su otvorena pisma predsjedniku Hollandeu i premijeru Ayraultu u kojima traže da se odmah prekinu nove represivnim akcijama spram Roma. Tvrde da se kroz njih problem samo dodatno otežava te dovodi do daljnjeg prekarijata odveć fragilne društvene skupine, upozoravaju vlast da im se postupci nimalo se poklapaju s predizbornim najavama te je optužuju za potpuno nerazumijevanje problematike.

U doba Sarkozyja takva prozivanja vjerojatno ne bi naišla na neku bitniju reakciju vladajućih, no nova, socijalistička vlast, koja se voli vidjeti i predstavljati kao socijalno osjetljiva i nerepresivna, već teže podnosi takve kritike civilnog društva za kršenje ljudskih prava.

Prvi koji se zasad oglasio je novi ministar unutarnjih poslova Manuel Valls koji se odlučio za dvojaku strategiju, optužujući druge zemlje i nudeći mlake strategije. S jedne strane, problem loše, skoro pa nikakve integracije Roma u francusko društvo (bez prava na zaposlenje, školovanje i socijalnu zaštitu) odmah je prebacio na Rumunjsku i Bugarsku: 'Te zemlje koje su članice Europske unije i žele ući u prostor Schengena trebale bi iz temelja promijeniti svoju politiku kojom već desetljećima diskriminiraju romsku populaciju.'

Očekivano, ponudio je nekoliko uopćenih fraza o tome da ne valja stigmatizirati Rome, da se rješenje mora tražiti polako, da valja postupati humano, a kao jedinu konkretnu promjenu najavio je mogućnost podizanja restrikcija na pravo na rad. Naime, udruge već godinama traže ukidanje te zabrane, a prema mogućem novom scenariju, uvele bi se u skoroj budućnosti tzv. 'tranzitne mjere'. Tako bi poslodavac koji bi htio zaposliti Roma bugarskog ili rumunjskog podrijetla plaćao minimalno 713 eura poreza Uredu za imigraciju i integraciju, a listu poslova (oko 150) definirala bi francuska vlada, dok bi čitav proces odobrila lokalna prefektura.

Zadnju seriju demontiranja romskih kampova opravdao je kao nužni korak i tek ponovio da će 'sličnih akcija još biti, ako ih mora biti'.