Novinarsku karijeru započela je u Večernjem listu 2000. godine. Njezin rad brzo je zapažen te već nakon dvije godine počinje raditi za tjednik Nacional. Tamo kao novinarka prati i istražuje važne društvene i političke teme, te pišući o njima otvara rasprave i upozorava na razne postojeće probleme.

U osebujnom i osobnom in memoriamu, njezine kolege iz Poslovnog dnevnika pišu još kako njezinim odlaskom nastaje taj teško nadoknadivi gubitak, iskrenost i zajedništvo u stvaranju dobre novinarske teme.

'Osim što je znala tu svoju strast i energiju prenijeti na novinare, s jednakom strašću i energijom gurala je nove, mlade, energične i sposobne kreativce koji stupaju na gospodarsku scenu. I sada znamenite hrvatske jednoroge među prvima je prepoznala.

I u ovih više od godinu dana, koliko se borila s opakom i terminalnom bolešću, skretala nam je pažnju na neka događanja i pratila ono što radimo. O Marini smo često razmišljali i o njoj govorili u tom vremenu dok je fizički nije bilo na poslu i s velikom bojazni očekivali onu zadnju najgoru vijest, da je na kraju izgubila životnu bitku.

Novinarka, urednica, dobri duh redakcije, ali prije svega hrabra žena, supruga i majka, prava slavonska vrela vukovarska krv, nije joj dozvolila da ode trenutno, u hipu, ne predajući se i boreći se, što nam je svima dalo vremena da se od nje oprostimo na intimni i duboki način. Gotovo da je bespotrebno reći, ali ipak, ta Marina ostat će zauvijek dio naših misli i naše redakcije', stoji u tekstu na portalu Poslovnog dnevnika.