Kojim povodom posjećujete Hrvatsku?

Kao savjetnik britanskog premijera za europska pitanja, mogu reći da svi mi s velikim zadovoljstvom iščekujemo da Hrvatska za nekoliko mjeseci postane punopravna članica Europske unije. Ovdje sam kako bih potvrdio snažnu posvećenost i podršku tom procesu, ali i zbog razgovora s članovima hrvatske vlade o načinima na koji Britanija i Hrvatska mogu surađivati u okviru EU-a u pitanjima zaposlenosti, sigurnosti, prosperiteta, svega onoga do čega je ljudima stalo.

S kim ste se susreli?

Susreo sam se sa zamjenikom premijera, imao sam susrete u Ministarstvu financija, Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Hrvatskoj narodnoj banci. Dobivam utiske o tome što se događa u hrvatskoj administraciji.

Kakvi su utisci?

Očito je da su ljudi veoma fokusirani na to da prijeđu završnu liniju na putu za EU. Razumijemo to i zato smo u britanskom parlamentu nedavno ratificirali hrvatski pristupni sporazum. Shvaćamo da ratifikacija predstavlja izvor velike zabrinutosti i nadamo se da na ljeto, kada prijeđete tu završnu liniju, možemo početi raditi zajedno na cijelom nizu ekonomskih, vanjskopolitičkih i drugih pitanja.

Kada će Kraljica potpisati zakon o ratifikaciji pristupa Hrvatske Uniji, čime će britanska ratifikacija postati službena?

U našem sustavu postoji proces koji uključuje kraljičin potpis. To je formalnost; dakako, važna formalnost. Ne postoje određeni datumi za potpisivanje, ali to će se dogoditi uskoro.

Slovenija odgađa ratifikaciju uvjetujući je pitanjem Ljubljanske banke. Kako ocjenjujete takav stav Slovenije?

Htjeli bismo da obje strane u sporu pokažu fleksibilnost i dovrše to pitanje što je prije moguće. Nikada nije dobro kada bilateralna pitanja odgađaju proces proširenja. Vidimo da je Hrvatska napravila određene važne korake prema rješenju spora i nadamo se da će to dovršiti što je prije moguće.
239455,239472,239263,224884 Kako London zamišlja buduću suradnju sa Zagrebom, nakon ulaska Hrvatske u EU?

Hrvatska možda nije velika članica, ali jedna od dobrih stvari u EU jest upravo to da svi imaju svoj glas. Često, manje zemlje mogu biti uistinu učinkovite u poticanju i vođenju diskusija te podržavanju reforme. Pogledajte samo neke male baltičke zemlje, koje imaju veoma važan glas po pitanju gospodarske reforme. Nadamo se da će Hrvatska biti jedna od država članica na strani onih u EU koji se zalažu za gospodarsku reformu, povratak rasta i prosperiteta na europski kontinent.

Britanska ekonomija veoma je raznolika i u svakom trenutku mnogo njezinih segmenata zainteresirano je za investiranje. Smatramo da bi u Hrvatskoj, kao i u središnjoj Europi općenito, trebalo biti više britanskih investicija. U tom pogledu ponešto zaostajemo za Nijemcima i Talijanima. Mislim da tu postoji veliko zanimanje u području visoke tehnologije i IT-a. Znam da ovdje u Hrvatskoj ima dosta talenta, a s obzirom na to da mi u Londonu razvijamo IT industriju, u smislu veze između Londona i Hrvatske, mislim da bi to bilo područje na koje je dobro obratiti pažnju.

Londonski gradonačelnik Boris Johnson, koji je ljetovao u Hrvatskoj, upozorio je građane Hrvatske da ne postanu 'robovi briselske demokracije'. Koliko je doživljaj 'ropstva' u odnosu na EU popularan među Britancima?

Ne znam baš za 'ropstvo', ali kako je premijer rekao u svom govoru o Britaniji i EU, uistinu postoji pitanje na koji način Britanci gledaju na odnos kakav sada imamo s Europom. Nisu uvijek sretni s tim odnosom. Ponekad postoji osjećaj distance između građana, ne samo u Britaniji već u cijeloj Europi, i onoga što se događa u Bruxellesu. Izazov je svim političkim čelnicima u Europi da pokušaju smisliti načine prevladavanja tog jaza. Naš premijer odredio je neke načine na koje on misli da bi se to moglo učiniti.

Britanija vodi vlastitu bitku s Bruxellesom oko pojedinih ovlasti. Koje su najveće brige i zahtjevi premijera Camerona oko članstva Britanije u EU?

Premijer je jasno dao do znanja zašto misli da bi Britanija trebala ostati u EU: važnost jedinstvenog tržišta, pozicioniranja Europe na svjetskom tržištu, vanjska politika, proširenje EU-a, suradnja oko klimatskih promjena, energetike, zaštite okoliša… Sve su to veoma važna područja zbog kojih Britanija želi biti u Uniji i surađivati. No premijer je ujedno i jasno dao do znanja da vjeruje da je Europskoj uniji potreban određeni stupanj reforme za stabilizaciju eurozone. Reforma je potrebna za ekonomsku konkurentnost. Živimo u okruženju sve veće globalne konkurentnosti, jačanja država rastućih ekonomija, povratka SAD-a na noge. Europa treba biti konkurentnija, kao što treba biti i fleksibilnija. One size fits all nije uvijek dobar pristup organiziranju kontinenta s gotovo 400 milijuna ljudi, s oko 30 različitih jezika, različitim običajima upravljanja itd.

Nikome se osobito ne sviđaju procesi promjene ugovora. Oni su uvijek teški. Šalim se da je to pomalo poput roditeljstva: dva mjeseca nakon što dobijete prvo dijete, obećate si da nikada više nećete imati djecu, a šest mjeseci kasnije pomislite da bi to ipak bilo prilično lijepo. Promjene ugovora su pomalo poput toga – imaju tendenciju povratka, a vi zaboravite koliko je teško bilo prošli put. Smatramo da će biti potrebne daljnje promjene ugovora kako bi se pomoglo u jačanju i stabiliziranju eurozone. Vidjet ćemo kada će se to točno dogoditi. Premijer je iznio neke ideje za reformsku agendu, što bi on unaprijedio kada bi bio ponovno izabran kao premijer 2015. godine.

Prema Vašem mišljenju, kolike su šanse da će Britanija napustiti EU? S kakvim bi se posljedicama u tom slučaju suočile obje strane?

Premijer je jasno rekao da posljedice u slučaju da Britanija napusti EU ne bi bile poželjne i da bi nam bolje u Europskoj uniji. To njegovo mišljenje dijeli i oporba u Britaniji, i koalicijski partneri liberali, kao i velika većina u britanskom parlamentu. Nije na meni da nagađam o vjerojatnosti održavanja referenduma, ali je veoma jasno da glavne političke stranke u Britaniji žele zadržati Britaniju u EU.

U svjetlu kritika na mjere štednje, što bi Britanija savjetovala Bruxellesu za rješavanje krize eurozone?

Mislim da smo otpočetka konzistentni i jasni u tome: za stabilizaciju eura nužna je veća ekonomska koordinacija među članicama eurozone. To je jedan od razloga zbog kojeg smo podržavali bankovnu uniju, iako nismo član te unije. Prepoznali smo logiku zašto to ima smisla za države članice. Ako ta integracija među državama članicama poštuje integritet zajedničkog tržišta i širi proces donošenja odluka u EU, onda tome nećemo stajati na putu. Premijer je bio jasan u tom pogledu.

Mislite li da bi eurozona mogla imati koristi i od poreza na financijske transakcije (FTT), koji bi generirao 57 milijardi eura godišnje ako bi se provodio u cijeloj Uniji? Britanija se gorljivo protivi takvom porezu zbog londonskog Cityja.

Na nedavnom sastanku ministara financija EU-a, neke članice podržale su FTT, a druge su rekle da ne žele biti dio toga. Zanimljivo je da su neke od potonjih članice eurozone. Ne mislim da je FTT pitanje eurozone kao takve; Luksemburg, kao jedna od temeljnih članica eurozone, ne želi biti dio FTT-a. U Britaniji, imamo financijsku obvezu koje nije toliko različita od FTT-a. Godinama već smatramo da FTT može imati smisla na globalnoj razini, ali na europskoj razini bio bi rizik po europsku konkurentnost. Riskiralo bi se i guranje financijskog biznisa drugdje, izvan EU-a. Veoma je važno shvatiti da London, koji je najveći financijski centar Europe, osigurava financijske usluge velikom dijelu EU-a, kao i svijeta. Ako ti poslovi napuste London, vjerojatno će napustiti i EU i otići u Šangaj, Hong Kong ili New York. Dakle, u ekonomskom je interesu Europe da postignemo ravnotežu oko oporezivanja financijske industrije, što je iznimno važno, ali ne uvođenjem mjera koje bi podcijenile globalnu konkurentnost.

Koliko je Britanija profitirala od politike francuskog predsjednika Hollandea, koji je uveo tzv. porez na bogate?

Oduvijek s velikim zanimanjem pratimo što se događa u Francuskoj; to nam je susjed, bliski prijatelj i ekonomski partner. Već dulje vrijeme u Britaniji, osobito u Londonu, postoji veoma vibrantna francuska zajednica. Tamo su jer je London odlično mjesto za život i rad, zato što ima živu industriju financijskih usluga, kao i druge industrije, poput medijske, oglašivačke i dr. London je iznimno konkurentan i francuski radnici uvijek su dobrodošli u London. Ali tako je u obrnutom smjeru – postoji vrlo živa britanska zajednica u Francuskoj.

Ministar za Europu David Lidington izjavio je u studenome da će Britanija ograničiti pristup hrvatskim radnicima na tamošnje tržište rada na razdoblje od najmanje dvije godine od pristupanja EU; Ed Miliband prethodno je predložio sedmogodišnju zabranu. Ima li nekih pomaka po tom pitanju?

Zapravo i nema. Britanski parlament će razmatrati odluke iz tog područja u dogledno vrijeme, a Vlada je poručila da to već razmatra.

Britanski protivnici pristupa Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja upozoravali su na nedostatke u području pravosuđa i policijskog sustava, koji su izlistani u izvještaju EU-a. Brinu da će dugačka hrvatska granica oslabiti graničnu kontrolu EU-a. Imaju li razloga za brigu, prema Vašim saznanjima?

Mislim da je Hrvatska napravila ogroman napredak u pitanjima vladavine prava i izgradnji kapaciteta u tim područjima posljednjih godina. Da nije, ne bismo odobrili pristup Hrvatske Uniji. Važno je, naravno, da se taj napredak nastavi ne samo u interesu Hrvatske, nego i mnogih drugih članica. To su teške teme za sve nas, i za Britaniju. Iznimno je važno da Hrvatska zadrži jasan fokus na pitanja vladavine prava, kao što će biti i za druge zemlje koje se pridruže procesu pristupanje EU. Susreo sam se s predstavnicima srpskih vlasti prošloga tjedna u Londonu, i imali smo isti razgovor.

Britanija se snažno zalaže za daljnje proširenje EU-a na regiju i Tursku. Kada bi se moglo dogoditi iduće proširenje?

Veoma je važno da EU zadrži stratešku posvećenost proširenju, kako na druge zemlje zapadnog Balkana, tako i na Tursku i Island. Proširenje je velika uspješna priča. Nije uvijek lako, kako za zemlje u procesu, tako i za EU. Pojavljuju se novi izazovi, no to je najbolji način za širenje mira i prosperiteta na cijeli europski kontinent. Mi smo posvećeni daljnjem zalaganju za proširenje, koje mora biti utemeljeno na uvjetovanosti. Ako zemlja članica ispuni uvjete, ulazak u EU manje-više zajamčen je. Pred nekim zemljama zapadnog Balkana još je dalek put; postoje pitanja o funkcionalnosti i kapacitetu države. Oduvijek smo znali da će ta pitanja biti teško rješavati, osobito u bivšoj Jugoslaviji. Dugoročno, tu su pitanja vezana uz Tursku i tempa kojim će modernizirati svoju ekonomiju i politički sustav. Britanija će i dalje biti postojani partner za bilo koju zemlju u procesu proširenja i nastavit će se zalagati za to.

Kako bi se izlazak Britanije iz EU-a mogao odraziti na zajedničku vanjsku i obrambenu politiku EU-a?

Naša posvećenost zajedničkoj vanjskoj i obrambenoj politici među razlozima je zbog kojih ne želimo napustiti EU. To je među važnim dijelovima rada na stabilnosti i miru u našem susjedstvu, primjerice na sjeveru Afrike gdje ima puno posla na podršci zemalja tzv. Arapskog proljeća, na Balkanu, u istočnom susjedstvu. Mislim da europska vanjska politika napreduje i postaje sve učinkovitija. Premijer Cameron provodi puno vremena u Europskom vijeću, uložio je mnogo truda u to da EU ima dobru, robusnu politiku prema Iranu, Siriji. EU, kao najveći ekonomski blok u svijetu, ima kako odgovornost tako i instrumente koje mora odgovorno koristiti u svijetu.