Višenamjenski borbeni avioni F-16 Viper iz sastava Zračnih snaga Sjedinjenih Država (USAF) odnedavno koriste laserski navođene projektile APKWS II za presretanje dronova jemenskih hutista. Korištenje raketa APKWS (Advanced Precision Kill Weapon Systems), razvijenih za gađanje ciljeva na zemlji, testirano je kao jeftinije oružje zrak-zrak još prije šest godina, a sada je dobilo konkretnu primjenu te bi ona mogla biti vrijedna i u zračnom prostoru izvan Crvenog mora
Neimenovani američki vojni dužnosnik potvrdio je za portal The War Zone da je USAF počeo upotrebljavati laserski navođene rakete APKWS kalibra 70 milimetara i u ulozi projektila zrak-zrak. Dužnosnik nije precizirao koliko ih je korišteno na ovaj način niti koliko je hutističkih dronova oboreno, a ostao je nedorečen i datum prve upotrebe ove borbene sposobnosti.
Prema neovisnim procjenama, borbena sposobnost zrak-zrak APKWS-a II prvi put korištena je krajem prošle godine kao jedna od mnogobrojnih opcija za suprotstavljanje hutističkim prijetnjama. Podsjetimo, hutisti iz Jemena već neko vrijeme dronovima napadaju strane ratne brodove i komercijalna plovila u i oko Crvenog mora. Napadi bespilotnim letjelicama nastavili su se i listopadu 2023., kada su se okomili na Izrael, uz svesrdnu podršku Irana, a on ih oprema različitim naoružanjem.
Pojedini analitičari preciziraju da je APKWS II korišten kao projektil zrak-zrak u prosincu 2024., kada je Središnje zapovjedništvo američkih zračnih snaga (AFCENT) objavilo fotografiju dvaju F-16C naoružanih ovim preciznim streljivom. Oba zrakoplova nosila su kapsule za lasersko navođenje LITENING, kao i sustave HTS, a oni navode antiradijacijske rakete velike brzine.
vezane vijesti
Postoje informacije o tome da je američko ministarstvo obrane počelo testirati antidronske sposobnosti APKWS-a II još u prosincu 2019. godine. U ispitivanja je bilo uključeno USAF-ovo 85. testno krilo, a ispaljeni dron simulirao je krstareću raketu. Visoki izvori iz Pentagona ističu da je testiranje zrak-zrak sposobnosti projektila, primarno dizajniranog za ispaljivanje s kopna, pokrenuto zbog niske cijene APKWS-a i njegove dostupnosti u odnosu na slične američke rakete koje nose borbeni avioni, posebice AIM-9X i papreno skupi napredni sustavi srednjeg dometa (AMRAAM) tipa AIM-120.
Jeftino i dostupno
Proračunski dokumenti iz Pentagona ukazuju na to da cijena po jedinici projektila AIM-9X Sidewinder Block II iznosi nešto manje od 420.000 dolara. Za AIM-120 je potrebno izdvojiti oko milijun dolara, a trenutno jedan odjeljak za navođenje i kontrolu APKWS-a II košta oko 15.000 dolara. Za bojnu glavu i motor potrebno je pridodati još nekoliko tisuća dolara. Vrijedno je napomenuti i da je to cijena kompleta za modernizaciju bez uzimanja u obzir iznosa potrebnog za nevođene rakete zemlja-zrak Hydra 70.
Početkom 2000-ih američka vojska željela je vrlo precizan i jeftin sustav za uništavanje lako oklopljenih ciljeva. Kako bi se pronašlo rješenje koje bi objedinilo tražene sposobnosti, projektna zadaća predana je tvrtki BAE Systems. Sredinom 2005. ona je predstavila visoko preciznu inačicu nevođene rakete Hydra 70 s poluaktivnom bojnom glavom za samonavođenje.
Rakete APWKS opremljene su poboljšanim motorom norveške tvrtke Nammo, čime se maksimalni domet projektila povećao na 15 kilometara. Osim toga, domet se može povećati korištenjem optimizirane putanje integrirane u sustav upravljanja projektilom. Štoviše, on se može opremiti i najsuvremenijom bojnom glavom HEAT/APAM.
Jedinu razliku između APKWS-a II i standardnih nevođenih raketa kalibra 70 milimetara čini integrirani dio za navođenje i upravljanje između bojne glave sprijeda i motora straga. Time se nudi jeftinije precizno navođeno streljivo jer se može izraditi iz postojećih komponenti i pruža niz efikasnih učinaka, ovisno o korištenoj bojnoj glavi te upaljaču.
Proširenje borbenih mogućnosti
Valja reći da ukrajinski marinci već naveliko koriste APKWS II za gađanje ruskih lako oklopljenih vozila i bunkera. Uz to, mogu gađati vrh tenkovske kupole, što je značajna sposobnost s obzirom na broj oklopnjaka kojima raspolaže Moskva. Također, postoje informacije da te rakete mogu biti korisne protiv bespilotnih letjelica poput lebdećeg streljiva tipa Lancet-3 ili izviđačkog drona Orlan-10, o čemu smo još ranije pisali. Pored toga, mogu se koristiti za obaranje podzvučnih krstarećih projektila, prije svega zato što su to relativno stabilne, nereakcionarne mete niskih performansi.
Zanimljivo je to da je slično punjenje, uključujući raketnu kapsulu kalibra 70 milimetara, primijećeno na američkim borbenim avionima F-16 C i D stacioniranima u Japanu. Ta pojava, smatraju analitičari, govori da je APKWS II postao standardna opcija za cjelokupne Zračne snage SAD-a. Dodaju i da je nova sposobnost savršeno prilagođena situaciji u kojoj se zaoštravaju odnosi u pacifičkoj regiji, osobito zbog stope potrošnje oružja i održavanja zaliha, što je izraženo u sukobima visokog intenziteta, ali i činjenice da su dronovi sve veća prijetnja kritičnoj infrastrukturi u područjima izvan samog bojišta.
Pritom je nužno ukazati na ekonomičnost sustava jer brojčano proširuje borbene sposobnosti. Naime kapsula s projektilima APKWS sadrži višestruke mogućnosti zahvaćanja ciljeva, a istovremeno zauzima samo jednu podvjesnu točku. Ta prednost primijećena je i u prošlogodišnjim američkim operacijama obrane Izraela, kada je Pentagon uočio nepraktičnost slijetanja lovaca za nadmoć u zraku tipa F-15E Strike Eagle radi ponovnog punjenja u trenutku u kojem zračne prijetnje u obliku dronova još uvijek lete iznad njih.
Koliko nade Pentagon polaže u praktičnije naoružanje, govori i podatak da se laserski navođene rakete otprije integriraju u palubne lovce AV-8B Harrier i F/A-18C/D Hornet, kao i u jurišne avione A-10 Warthog. Također, APKWS II uvodi se i za potrebe Marinskog zbora SAD-a jer se može ispaljivati iz helikoptera AH-1Z Viper i UH-1Y Venom, ali i MH-60R/S Seahawk, koje koristi američka ratna mornarica, te AH-64 Apache iz sastava kopnene vojske.
