Bio je kraj ožujka 1973. godine i na vrhu Billboardove ljestvice u Njemačkoj već dva tjedna bio je hit The Les Humphries Singersa 'Mama loo'. Dok su se Nijemci njihali u ritmu pop pjesme benda koji će ih tri godine kasnije predstavljati na Euroviziji i uvelike pripremali za domaćinstvo Svjetskog prvenstva u nogometu 1974., na stadion Eintrachta iz Braunschweiga u Donjoj Saskoj istrčali su domaćini i Schalke 04.

Kraj šezdesetih i sedamdesete godine za momčad iz pokrajine na sjeveru Njemačke, koja već godinama igra u drugoj ligi, bile su zapravo najbolje. Prvaci Bundeslige bili su u sezoni 1966./67., a deset godina kasnije pod vodstvom Branka Zebeca naslov će im pobjeći u samoj završnici. Na kraju su bili treći sa samo bodom zaostatka za prvakom Borussijom iz Mönchengladbacha i nešto lošijom gol razlikom od drugoplasiranog Schalkea.

Ali te sezone 1972./73. nije im išlo. Klub je tresla afera zbog podmićivanja, klupska ikona Lothar Ulsaß i ključni igrač Max Lorenz bili su suspendirani, momčad je upisivala poraze, a novca je bilo sve manje. Ne bi li uspio pokrpati novonastale rupe i pribaviti svježu injekciju keša, predsjednik kluba Ernst Fricke za pomoć se obratio Güntheru Mastu, vlasniku Jägermeistera, s idejom o sponzorstvu.

Mast je bio promućurni biznismen kojeg sport nije pretjerano zanimao, ali je imao nos za dodatno oplođivanje novca i smatrao je ulaganja u sportska sponzorstva dobrom prilikom. Po uzoru na Martini Racing Team, osnovan 1968., odlučio je četiri godine kasnije da će Jägermeister imati svoj bolid u koji je sjeo Graham Hill.

No stvari u nogometu nisu išle brzo kao u automobilizmu jer se u to vrijeme na dresovima moglo imati samo klupski grb. Imena sponzora na dresovima u svim većim europskim ligama nisu bila dozvoljena. Zabrana nije postojala tek u Austriji i Danskoj. Kada je DFB u ljeto 1972. godine odbacio njihovu želju za reklamom na dresu, dvojac je prešao na plan B i na skupštini kluba u siječnju 1973. godine izglasao da se klupski grb na kojem je bio lav zamijeni jelenom, simbolom Jägermeistera.

Godinama kasnije Mast je navodno govorio da u DFB-u uopće nisu imali pojma da je glava jelena zapravo logo njegove tvrtke. Iako se to čini malo vjerojatnim, jer logo popularnog digestiva i više je nego poznat, priča je zaživjela u medijima. No Must i Fricke tu nisu stali pa je grb s lijeve strane pomaknut u sredinu i povećan na 18 centimetara.

U dresovima s novim grbom Eintracht je trebao istrčati na teren potkraj siječnja 1973. protiv Kickersa iz Offenbacha. U DFB-u su bili bijesni, osjetili su se prevarenima i dan prije utakmice tajnik lige Wilfried Straub nazvao je u Donju Sasku i zatražio da se sve zaustavi.

Međutim u Eintrachtu nisu željeli ni čuti za to. Stoga je nekoliko sati kasnije stigao telegram u kojem im se izričito zabranilo korištenje novih dresova dok ligaška komisija ne ispita sve dokumente. Klub je popustio u strahu od kazne, ali i svjestan da ništa nije prekršio i da DFB neće imati prevelikog izbora.

Nakon gotovo dva mjeseca traženja dlake u jajetu u savezu su se domislili da je novi grb prevelik i da se mora smanjiti na 14 centimetara. Tako je uoči utakmice s početka teksta sudac Franz Wengenmayer metrom mjerio veličinu grba na dresovima postrojenih igrača Eintrachta. Kada se uvjerio da je sve u redu, nazvao je savez koji je dao dopuštenje da utakmica može krenuti. Bio je to početak nove ere u nogometu, danas nezamislivom bez imena sponzora na opremi.

Koliko je Must točno platio za petogodišnji ugovor, do danas je ostalo obavijeno velom tajne. Različiti izvori spominju različite brojke koje se kreću od 500 do 800 tisuća maraka. No ono u čemu su svi složni to je da je, zahvaljujući natezanju, cijela priča dobila publicitet, a Jägermeister besplatnu reklamu.

Utakmica 26. kola Bundeslige završila je 1:1, a spomenimo kao fun fact da je u njoj kao trener Schalkea sudjelovao Ivica Horvat, koji je zagrebački Dinamo doveo do jedinog europskog trofeja.

Na kraju sezone Eintracht je ispao iz lige, ali je od toga ostao poznatiji podatak o potpisu prvog sponzorskog dugoročnog ugovora na dresu nekog nogometnog kluba u Njemačkoj, a često se navodi i - u Europi.

Već od iduće sezone DFB je skinuo zabranu za oglašavanje na opremi i brojni klubovi su odmah potpisali sponzorske ugovore. Logo Jägermeistera bio je četrnaest godina na dresu Eintrachta, a Mast će sredinom osamdesetih postati i predsjednik kluba u koji je, prema procjenama, uložio dvadesetak milijuna maraka.

U jednom trenutku pokušao ga je preimenovati u FTSV Jägermeister, ali za DFB to je bilo previše. Lav je jelena ponovno zamijenio 1987. godine, kada je Jägermeister prestao biti sponzor.

Njemački primjer slijedili su Englezi i Talijani, pa Španjolci, i na kraju je i UEFA morala popustiti. Naime u njenim natjecanjima sve do 1982. godine klubovi nisu smjeli imati reklame na dresovima.

Tri godine nakon Eintrachta prvi engleski klub koji je stavio logo na dres bio 1976. godine je niželigaš Kettering Town FC. Za sponzora su imali proizvođača guma Kettering Tyres. Engleski savez je bio protiv toga i naredio je njegovo micanje. Međutim klub je maknuo samo četiri slova pa je na dresovima umjesto Kettering Tyres ostalo Kettering T. Klub je tvrdio da T označava Town (grad), ali suočen s kaznom, na kraju je odustao. Prvi profesionalni klub s Otoka s reklamom na dresu postao je 1979. Liverpool.

Nogomet kakav je postojao do tada zauvijek se promjenio.