Drugi put slabost se iskazuje ovih dana, kada suzavac i pendreci specijalne policije Berkut ne da nisu rastjerali prozapadno-antiruske prosvjednike koji traže Janukovičevu ostavku, nego im je dozvoljeno da kampiraju na glavnom kijevskom trgu usprkos zakonu koji to zabranjuje, kao i da blokiraju ključne državne institucije.

Nakon vala nasilja na kijevskim ulicama, sve je izglednije da Viktor Janukovič neće dočekati predsjedničke izbore 2015. na mjestu šefa države. Ekonomski analitičar Konstantin Eggert u intervjuu radio Kommersanta FM izjavio je da očekuje prijevremene izbore, jer je vlast neodlučnom politikom izgubila kredibilitet. Sam Janukovič, koji biračku bazu ima na istoku zemlje, prema novijim istraživanjima javnog mnijenja uživa podršku svega 16 posto birača.

Prema Eggertu, prijevremeni izbori bili bi kompromis između vlasti koja se bori za opstanak i ideološki raznorodne oporbe koja, upravljajući desecima tisuća gnjevnih demonstranata, traži bezuvjetnu ostavku čelnika aktualnog režima.

U trenutku pisanja ovoga teksta potvrđeno je da iz Odese i drugih krajeva Ukrajine u Kijev stižu odredi tzv. unutarnje vojske. Oni bi navodno trebali samo zamijeniti premorene kijevske organe reda i poretka, a brojka od deset tisuća vojnika na ulicama ne bi se trebala premašiti. No preko 200 ozlijeđenih, vandalizam, mogućnost novih sudara između ultradesničara iz partije Svoboda i u istočnoeuropskim zemljama nikad nježne policije te na koncu 'vječna' podijeljenost 45-milijunske zemlje na proruski istok i antiruski zapad - sve su to momenti zbog kojih se postavlja pitanje prijeti li Ukrajini širi građansko-vojni sukob?

Ruski politolog i predsjednik nevladina Savjeta za vanjsku i obrambenu politiku, Fjodor Lukjanov, upozorio je da je mirno rješenje sve neizglednije, jer se tu više ne radi o mijenjanju vanjske politike, nego o borbi za vlast u Ukrajini.

S crnomorskog poluotoka Krima već je upućen poziv ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da vojno pritekne upomoć u očuvanju poretka. Osim što je jedina većinski ruska regija u Ukrajini, Krim iz Rusije dobiva milijune turista godišnje, kao i brojne poslovne investicije. I inače je pomalo paradoksalno da je ukrajinski istok ekonomski jači od zapada zemlje koji sanja ulazak u Europsku uniju.

No Rusija se očekivano drži po strani. Ni u vrijeme Narančaste revolucije nije se miješala otvorenom silom. Zapravo je od raspada SSSR-a Rusija samo jednom vojno intervenirala izvan svojih granica - bilo je to u Gruziji 2008., kada je išla braniti svoje mirovne postrojbe u Južnoj Osetiji i Abhaziji, a zatim teško kaznila ratobornu agendu Mihaila Saakašvilija.

Moskva za Ukrajinu ima druga 'oružja'. Na ruku joj ide ovisnost Ukrajine o ruskome zemnom plinu, kao i budžetski deficit koji vuče kijevske financije prema bankrotu. Rusija navodno jedina nudi Ukrajini brzi novac:  oko tri, 3,5 milijardi eura za spašavanje kursa ukrajinske valute grivnje. Zato je, prema nekim teorijama, Janukovič i bio prinuđen tako naglo okrenuti kormilo.

Bit će zanimljivo promatrati kako će se u tretmanu protesta postaviti Europska unija, kojoj Janukovič nakon ovako ponižavajućeg udarca za njezin program Istočnog partnerstva zasigurno nije najmiliji ukrajinski političar - niti je to bio ranije (podsjetimo da je i Narančasta revolucija 2004/2005. počela prosvjedima zbog namještanja izbora u korist istog tog Janukoviča - tada nesuđenog nasljednika Leonida Kučme). Za očekivati je da će Bruxelles, načelno, podržati prosvjednike.

Ali što su europska načela u trenucima kada zgrade državnih institucija razbijaju pripadnici na krizi izrasle desničarske partije čiji predsjednik (Oleg Tjaginbok) ima povijest klasičnog govora mržnje protiv Rusa, a u prošlosti i protiv Židova?

Praktički jedina utješna vijest u sve kompliciranoj situaciji za Ukrajinu jest ponašanje sukobljenih strana u ponedjeljak, dan nakon vikend-rusvaja u Kijevu; zasad nema vijesti o novim izljevima nasilja.