MISIJA U AFGANISTANU

Primitivna procedura najveći je problem vojske

03.02.2011 u 07:00

Bionic
Reading

Ubuduće bi se morali strogo definirati duljina trajanja vojne misije Hrvatske vojske u inozemstvu i sigurnosni rizici kojima će pritom vojnici biti izloženi kako se ne bi ponovilo da javnost misli jedno, a da vojne snage poslane na teren rade drugo

To je rješenje problema nastalog nakon što su u javnost procurile snimke koje pokazuju Hrvatske vojnike u borbenim operacijama u Afganistanu, premda su tamo poslani pod uvjetom da ne sudjeluju u borbama. Također je bitno da se javnost točno informira o činjenicama što Hrvatska vojska radi u Afganistanu.

'Procedura donošenja odluke o slanju Hrvatske vojske u misiju je kod nas primitivna, nerazvijena i ne ide se u detalje mandata. Zbog toga što se odluke donose preopširno, mogu se različito tumačiti', kaže nekadašnji ministar obrane Jozo Radoš. Potrebno je precizno donijeti opis vojnoga mandata, navodi on, i to provjeravati putem parlamentarnih odbora ili ministarstva. To konkretno znači posjete i obilaske zone djelovanja. 'Također javnost bi trebala biti informirana o svemu jer treba biti spreman, ako lijes jednom dođe kući', kaže Radoš. Vlast se boji se negativne reakcije javnosti, pa krije informacije, dodaje, ali s tim se mora računati. Reakcija javnosti će biti puno gora, mišljenja je on, ako se to dogodi, a da građani nisu točno informirani.

I Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije govori o tome da je nužno da informira javnost što HV radi u Afganistanu. Kaže da ga ova situacija nije iznenadila jer je i ranije bilo afera u Afganistanu, pa su političari zatvarali sastanke Odbora za obranu na kojem oni inače sudjeluju. 'Informacijama o vojsci se manipulira', kaže Bosanac.

Afera je dobrano je potresla državni vrh. Svi peru ruke. Ministar obrane Davor Božinović objašnjava je da su oni kao mentori u akciji udaljeni od borbenih djelovanja, predsjednik, ujedno i glavni zapovjednik oružanih snaga, Ivo Josipović i Jadranka Kosor nemušto pravdali da je 'svima jasno da je Afganistan opasna zemlja' i da smjena načelnika glavnog stožera Josipa Lucića nema veze s tom pričom.

'Ministar govori o nekoj pomoći instruktora na terenu i tampon zoni. Teško se tu može govoriti o tampon zoni kad je u upotrebi oružje dometa 20 kilometara. Riječ je o izloženosti vojnika koja je de facto ista kao u borbenim djelovanjima', kaže Radoš.

Svima je jasno da je Afganistan opasna zemlja, ali zašto se javnosti uporno pokušavala servirati informacija da naši vojnici idu u neborbenu misiju kao instruktori? Bosanac kaže da se u odluci Sabora navodi da HV u Afganistan ide u mirovnu misiju, tako da taj široko opisani pojam može obuhvatiti razna borbena djelovanja. I političari koji su bili protiv slanja vojnika u Afganistan poput laburista Dragutina Lesara ili IDS-ovca Damira Kajina smatraju da se u odluci Sabora ne može naći povreda Ustava, a to je upravo zbog nedovoljno preciznih odluka o kojima govori Radoš.

Lesar kaže da možemo propitivati političku odgovornost ako se dokaže da su se od javnosti tajile informacije. Ni Kajin ne krivi Lucića ni vojsku za nastalu situaciju. 'Politika je odlučila da idu u Afganistan i trebala bi snositi odgovornost za svoje odluke, a o vojsci podijeljenu odgovornost snose predsjednik i Vlada', poručuje Kajin.