Ocjena Europskog suda za ljudska prava da je isticanje simbola komunizma temeljno ljudsko pravo osobito je glasno odjeknula na istočnoj strani nekadašnje željezne zavjese, gdje Heineken još uvijek nije uspio izgurati sovjetski tenk s čela liste asocijacija na crvenu zvijezdu.

'Legalizacija' crvene zvijezde, u svjetlu uvjetne zatvorske kaznu mladiću zbog nošenja ustaške kape, hrvatskim je desničarima legla poput ljute trave na ljutu ranu. Mjerač kukuruza Anto Đapić promptno je lansirao apel za zabranu crvene zvijezde u Hrvatskoj, iako je taj simbol, kako podsjeća Udruga mladih antifašista, u Hrvatskoj i okolnim zemljama zapravo simbol antifašističke borbe čiji su temelji utkani u hrvatski Ustav.

Žarko Puhovski, nadalje, upozorava da crvena zvijezda, za razliku od srpa i čekića, nikada nije bila izravni simbol komunizma. Naslanjajući se na Mesićevu izjavu da 'nijedan poginuli u Jasenovcu nije kriv ni za jednog na Bleiburgu, ali su mnogi na Bleiburgu krivi za mnoge u Jasenovcu', Puhovski naglašava bitnu razliku fašističkih i komunističkih sustava: prvi su bili zločinački, dok je u drugima bilo zločina.

Na tom je tragu i ocjena Europskog suda, proizašla iz slučaja potpredsjednika Mađarske radničke partije Attile Vajnaija, kojemu je sud u Budimpešti odrezao kaznu od 485 eura jer je na rever sakoa za vrijeme prosvjeda zataknuo crvenu zvijezdu. Mađarska je crvenu zvijezdu, srp i čekić te nacističku svastiku proglasila simbolima tiranije i kao takve zabranila još 1993. godine.

Vajnai je odbio platiti kaznu, zbog čega mu je prijetio zatvor, te je planirao zatražiti politički azil u inozemstvu. No, Europski sud jednoglasno je odlučio da bi u ovom slučaju ograničenja slobode govora bila opravdana samo ukoliko za to postoji 'jasna, hitna i specifična potreba'. Naglašavajući da su svjesni dubokog ožiljka koji je komunistički teror ostavio na duši i srcu Europe, suci su ustvrdili da crvena zvijezda simbolizira i međunarodni radnički pokret, borbu za pravednije društvo, kao i zakonite političke stranke diljem Europe.

Osim toga, Vajnai je zvijezdu nosio na mirnom prosvjedu, njegova stranka nema totalitaristička nagnuća, pa nije bilo ni 'hitne socijalne potrebe' za uplitanje policije i sudstva. 'Mađarska gotovo dva desetljeća dokazuje da je stabilna demokracija. Povratak komunističke diktature nerealan je, a nelagoda sama po sebi, koliko god bila razumljiva, ne može ograničiti slobodu mišljenja', zaključio je sud.

Isticanje sva tri simbola u javnosti zabranile su Litva i Estonija, a sličan zakon razmatrala je i Češka.  Njemačka kažnjava isticanje svastike, nošenje nacističke uniforme i tzv. Hitlerov pozdrav uzdignutom rukom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Osim toga, Nijemci su na udaru zakona protiv poticanja na mržnju koji predviđa do pet godina zatvora, a podliježu mu i Nijemci u inozemstvu te stranci na njemačkom teritoriju.

Provedba zakona u Njemačkoj uključila je i apsurdne situacije, jer je isticanje simbola zabranjeno i ukoliko se oni koriste u antinacističke svrhe. Student iz Tuebingena novčano je kažnjen zbog bedža s prekriženom svastikom, a nakon što je 32-godišnji Nijemac kažnjen s više od 7.000 eura jer je prodavao majice i bedževe s prekriženom svastikom, Nijemci su konačno ublažili zakon i dopustili isticanje svastike ukoliko se ona koristi u antinacističke svrhe.

Osobito potresan bio je slučaj Adebowalea Ogungburea, nigerijskog nogometaša koji igra za Sachsen Leipzig. On je huliganima na rasističke uvrede, pljuvanja, majmunsko glasanje i fizičke napade odgovorio Hitlerovim pozdravom, koji su neki od njih spremno uzvratili. Ogungbure je završio na sudu, a oslobođen je optužbi uz snažan pritisak javnosti te zaključak suda da je bio isprovociran i nije znao da je gesta nezakonita.

U ime slobode govora, ali i s obzirom na to da zabrana 'simbola tiranije' može imati suprotan učinak od očekivanog, ostale europske zemlje uglavnom se ograničavaju na kažnjavanje govora mržnje.

Britanija, primjerice,  poticanje na rasnu mržnju kažnjava s maksimalno sedam godina zatvora, a Francuska je, uz zabranu javnog izražavanja antisemitizma i etničke pristranosti, predvidjela i smjernice za novinare o tome kako izvještavati o osjetljivim temama bez poticanja socijalnih napetosti. Na Islandu je govor mržnje odvojen od poticanja na mržnju, ali ‘svatko tko ismijava, vrijeđa ili prijeti osobi ili grupi ljudi zbog njihove nacionalnosti, boje kože, rase, religije ili seksualnog opredjeljenja kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine’. Govor mržnje zabranjen je i u Švedskoj, Finskoj, Danskoj, Norveškoj.

Poticanje na mržnju i genocid u Kanadi se kažnjava s čak do 14 godina zatvora. Brazil je govor mržnje i rasizam definirao u ustavu kao ‘zločin koji ne zastarijeva’, razumljivo s obzirom na naciste koji su nakon 1945. utočište potražili u Južnoj Americi. U suradnji s argentinskom policijom, u Brazilu su uhićeni autori internetskih stranica obojanih govorom mržnje. No kada je Brazil zatražio dopuštenje od FBI-a za zatvaranje stranica istih autora na domenama SAD-a, zahtjev je odbijen. FBI se pozvao na slobodu govora zajamčenu Prvim amandmanom, čak i ako uključuje rasizam.

Europska konvencija o ljudskim pravima ne zabranjuje kaznene zakone protiv revizionizma kao što je poricanje genocida, a Odbor ministara Vijeća Europe preporučio je državama članicama da osude govor mržnje. Vijeće Europe također je osnovalo Europsku komisiju protiv rasizma i netolerancije, koja sastavlja izvješća i preporuke poput onih o tretiranju antisemitizma i netolerancije protiv muslimana.

No upravo zbog nemogućnosti postizanja kompromisa o kažnjavanju rasizma i granicama slobode izražavanja, članice EU-a 2001. nisu uspjele dogovoriti jedinstveni antirasistički zakon. Drugi pokušaj propao je kada se prijedlogu o jedinstvenoj zabrani isticanja svastike, među ostalima, snažno usprotivila Britanija. Neslavno je propao i prijedlog Berlina, za vrijeme njemačkog predsjedanja EU-om, da blok kriminalizira poricanje holokausta i isticanje nacističkih simbola, uključujući svastiku. Tome su se, naime, žestoko usprotivili europski Hindusi, kojima svastika predstavlja simbol sreće i mira. 'Naravno da se svastika na židovskom groblju treba osuditi, ali se isto tako svastika na hinduskom vjenčanju treba poštovati. Zabrana svastike bila bi isto što i zabrana križa, utemeljena na logici da je plamteći križ koristio Ku Klux Klan', poručili su britanski Hindusi.

Kažnjavanjem štovatelja NDH za nošenje ustaških kapa hrvatska je vlast, pod pritiskom međunarodnih organizacija, napravila simbolični korak. Protivnik kažnjavanja isticanja ustaških obilježja, pokojni Boris Maruna, problem je vidio u tome što se u Hrvatskoj ne sankcionira - običan kriminal. Sve dok takav kriminal prolazi 'lišo', poručio je Maruna, prolazit će i stvari koje civilizacijski nisu ni poželjne ni potrebne suvremenoj zemlji.

S obzirom na to da je ustaštvo u Hrvatskoj prisutno na svim razinama društva te ga se može dijagnosticirati kako kod vjerskih emisara i političkih kameleona, tako i kod estradnih izvođača i srednjoškolaca iz susjedstva, teško je očekivati da će iznuđeno kažnjavanje pojedinaca uroditi zastrašivanjem brojnih istomišljenika. U zemlji lažnih heroja, gdje se policijski inspektor koji se usudio kazneno prijaviti Thompsona mora skrivati od očiju javnosti, na djelu je tek kozmetičko uljepšavanje lica nacije, nagrđenog povijesnim revizionizmom i ideološkim pragmatizmom.