Prije mjesec dana Spunk se prvo proširio u prazan lokal vrata do, a onda se originalna birtija zatvorila i ostali smo samo na tom novom, prostranijem prostoru koji usporedbe s originalnom birtijom ne može izbjeći.

Cijene

Sasvim uobičajene, bez iznenađenja. Kava s mlijekom (dosta dobra) je osam, isto kao i pelinkovac. Rakije su 10, deci vina osam, a gemišt 12. Kola je 14, isto kao i veliko domaće pivo (Ožujsko, Staropramen). Nekada su imali malo bogatiju ponudu nesvakidašnjih piva, a danas im je ostao samo češki Bernard, koji ćete platiti 20 kuna. Veliku bocu, razumije se.

Interijer

Značajno veći od staroga. Na jednom je zidu opet crtež legendarnog Igora Hofbauera, a ostali zidovi su bez crteža, crveni i narančasti, ali na njima su se pojavili plakati filmova iz pedesetih (na jednome je možda malo prevelik plakat za film 'Curse of the Undead', bit će da ga gazda jako voli) i svaki dan se javi neki novi detalj; konačan izgled prostora još nije definiran, sređuje se u hodu.

Za razliku od starog Spunka, ovdje nema separea, ali je čitav prostor nekako razveden, pa možete dobiti svoju dozu intime ako vam je baš do toga. Na stropu su postavljene dvije velike okrugle crne ploče sa stotinama sitnih lampica koje po noći simuliraju zvjezdano nebo nad vama, ali, eto, kod moralnog zakona u vama su potpuno nemoćne.

Koliko god navečer bile efektne, te su ploče po danu donekle problematične jer, barem ona u prednjem dijelu, kod staklene stijene, nekako čudno reflektira (ili upija?) svjetlo izvana, pa ako sjedite u nezgodnom položaju prema njoj, može vam se dogoditi da vam čitavo vrijeme titra crna elipsa na rubu vidnog polja.

Da, da, cijeli je jedan zid u staklu i to je jako dobro, ulazi dosta dnevnog svjetla, a i lijepo je sjediti tamo dok vani kiši, ali i s tim silnim staklom ima jedan problem. Naime, kada svira neki bend (jer Prostor do, baš kao i Spunk, nije samo kafić, već i mali klub, po potrebi) onda to sve rezonira, trese se, stvara buku i šumove.

Usluga

Efikasna. Nema tu puno čekanja, nema puno razgovora, nema zastajkivanja, sve funkcionira kao u dobroj uhodanoj tvornici. Konobari su isti oni koji su dočekali zatvaranje starog prostora, ali sada imaju više stolova za posluživanje, pa nemaju vremena za gubljenje. Čini se, doduše, da ih još uvijek goni novi entuzijazam ili, što ja znam, možda povišica, ali nisam siguran da će dugo moći tako, vjerojatno će trebati pojačanje u ljudstvu.

Klijentela

Preko dana najšarolikija na svijetu, od slučajnih prolaznika i studenata koji radije piju kavu tu nego u prizemlju NSK, preko pravnika i građana koji su imali nekog posla u obližnjem zemljišnoknjižnom odjelu pa do škvadre koja svrati popiti nešto prije posla na HRT-u ili u poliklinici Sunce – i jedno i drugo udaljeno tek pet minuta lagane šetnje. Navečer ipak nešto profiliranija. Uglavnom mlađi ljudi (e, sad, ta je 'mladost' rastezljiva kategorija), recimo između 20 i 35, s tim da je više ovih koji su bliže desnoj brojci ili su je možda već malo premašili, ali nemojte nikome reći. Ti, je li, mladi ljudi tu su došli jer znaju što očekivati: dobru glazbu, moguće neki koncert, vjerojatno poneko poznato lice i ležernu atmosferu. Tu nema prevelikih iznenađenja. Kafić ima i svoj Last.fm profil, pa možete unaprijed provjeriti sviđa li vam se ono što svira.

Sanitarije

Bolje nego prije, s manje šarma, ali svrsishodnije, a složit ćete se da je na tako delikatnom mjestu šarm ipak sekundaran. Ovdje je sve čisto, dovoljno je veliko, ima sapuna i papira i obavljanje nužde prati standard na koji ste navikli kod vlastite kuće.

Posebna prednost

Ovo je jedan od rijetkih kafića u kojemu se glazba ozbiljno shvaća. O tome ne svjedoči samo Last.fm profil, već i dobar program svirki i DJ večeri, a svakoga četvrtka nastupa živa ikona Kizo za kojega možda niste čuli, ali ste trebali, iako ni ovako ne propuštate mnogo.

Posebni nedostatak

Nema tu nečega što bi se isticalo kao posebno loše, sve je na svome mjestu i sve funkcionira kako bi i trebalo, a hoćete li se osjećati ugodno ovisi isključivo o vlastitim preferencijama.

Napomena

Pušenje dozvoljeno, životinjama uglavnom dopušten ulaz, nedjeljom rade od 18.

Summa summarum

Možda sam samo nostalgičan, ali meni je stari Spunk bio draži, to mi je bio jedan od najomiljenijih kafića u gradu. Volio sam njegovu nepretenciozno autsajdersku poziciju, i geografski i ideološki. Sada se čini da se krenulo u osvajanje šireg tržišta, ali tu se neminovno izgubi komadić duše.

Da prvi puta ulazim u ovaj kafić, dao bih mu šest od deset, možda bih to nekako nategnuo na šest i pol, ali ovako, sa sviješću o slavnoj prošlosti i sa svim kreditima koje su godinama marljivo skupljali, dajem čistu osmicu. Dakle, osam od deset kao poticaj da se stvari pokrenu u smjeru koji bi razveselio one koji Prostor do nikada neće prestati zvati Spunk.