Svima su poznate napetosti između Turaka i Armenaca, pa je zbog toga jučerašnja manifestacija tisuće mladih Turaka u centru Istambula, a u povodu pete obljetnice ubojstva novinara Hranta Dinka, rođenog u mješovitom tursko-armenskom braku, izuzetno pozitivna i obećavajuća
Navršavalo se pet godina otkako je Dink usred bijela dana usmrćen hicima pištolja ispred sjedišta Agosa, dvojezična časopisa koji je utemeljio. Zato su tisuće mladih krenulo iz Taksima, sjedišta europskog dijela Istambula, i marširalo dva kilometara do spomenute redakcije noseći slike ubijena novinara i ponavljajući: 'Svi smo mi Hrant Dink!'
Tražila se pravda i razjašnjenje ovoga zločina. Naime, ovoga se tjedna saznala odluka suda kojim je Yasin Hayal dobio doživotan zatvor, zbog poticanja na ubojstvo Dinka, a osoba poznata kao Erhan Tuncel koja je najprije bila osuđena kao egzekutor ali je oslobođena, na novom suđenju dobila deset godina zbog drugoga zločina, postavljanja bombe u restoranu 2004.
Dink je bio lider koji je stvarao javno mnijenje. Njegovi članci o odnosima Turaka i Armenaca su dovodili u neprilike mnoge kojima je savjest bila nečista. Nije pisao vatreno, ali je to radio utemeljeno i odlučno. Otvoreno je progovorio o genocidu počinjenom 1915. protiv Armenaca, za vrijeme Turskoga Carstva. Činio je to umjereno jer je pripadao obama narodima. I tako je bilo sve dok ultranacionalistički mladić, sedamnaestogodišnjak Ogün Samasat, nije u njega ispraznio revolver. Samast je brzo uhićen, ali se odmah tvrdilo da on nije djelovao sam i da su se iza tog ubojstva krili važni politički i policijski motivi. Naime, postojala je ekstremno desna turska policijska mreža poznata pod nadimkom 'Duboka država' koja je kumovala ubojstvu.
Dinkovo ubojstvo je bio pravi potres, a ispraćaj je okupio na desetke tisuća ljudi koji su se pobunili protiv politička motivirana ubojstva. Dink je izazvao lavinu reakcija i mnogi su se ohrabrili zakoračiti u prostor koji je uvijek bio tabu tema, prostor gdje se zbog istine gubilo glavu ili kretalo u politički egzil (slučaj Orhana Pamuka).
Vikalo se jučer protiv pravosuđa, protiv nečasna suđenja i protiv vladajuće Erdoganove stranke koja podržava skrivene policijske mreže. Ministarstvo pravde poručuje da slučaj nije dovršen ni zaključen i da će biti žalbi. Ali mladi prosvjednici su jučer kazali da vladi nedostaje hrabrost da raskrste s nacionalistima te da opasnost od političkih ubojstava nije iščezla jer se u Turskoj još uvijek ne može slobodno govoriti o svemu spornomu u povijesti, ali i sadašnjosti.
