'Teško je odgovoriti koja nam je vrsta intervencija najteža jer baš svaka nosi neke opasnosti. Možda se ljudima čini da su najzahtjevnije one koje su najviše medijski popraćene, no to je samo oko pet postosvih naših intervencija, ali svakodnevni požari stanova, kuća ili automobila također su vrlo naporni i traže veliku koncentraciju. Osim što gasimo požare, izvlačimo unesrećene u prometnim nesrećama, spašavamo iz liftova, bunara, vode, s visina i u elementarnim nepogodama. Možda su ipak najopasniji požari podruma i sličnih prostora, gdje dim i vrućina slabo izlaze van, ali i potkrovlja, koja je posebno teško gasiti', kaže Jembrih za Reviju HAK-a.

'Posao profesionalnog vatrogasca je iznimno opasan jer nema kategorije rizika kojoj nismo izloženi: požar, eksplozija, opasne i štetne tvari, opasnosti od pada s visine ili pada predmeta… Zato svaki vatrogasac mora imati propisanu opremu, a kod gašenja u stambenom objektu to su zaštitno odijelo, čizme, rukavice, kaciga, potkapa i aparat za zaštitu dišnih organa, popularno zvan izolacijski aparat', nabraja zapovjednik.

Samo ta osnovna oprema teži oko 25 kg, što ne uključuje druge alate, aparature i opremu za gašenje.

'Pokušajte zamisliti kako je otrčati na peti kat, postavljajući cijevi za gašenje, s 25 kg na sebi, da biste tek počeli raditi svoj osnovni posao! Zato mnogo vremena trošimo na uvježbavanje za sve moguće i nemoguće situacije. Na treninzima pokušavamo biti što sličniji stvarnosti, pa koristimo i posebne simulacije za to', objašnjava Jembrih.

Uobičajena je laička predodžba o požaru u kojem gori kuća, a vatrogasci dođu sa šmrkovima i polijevaju je kako bi je ugasili. No to je daleko od istine.

'Svi požari, pa i oni u stambenim objektima, moraju se gasiti iznutra. Vatrogasci se moraju približiti središtu požara. Ljudi često imaju predodžbu kakvu ste opisali i ako je ne vide misle da ne radimo dobro. A zapravo uopće ne mogu vidjeti naš pravi rad unutra. Kuća se može polijevati samo izvana, ali naša je taktika puno agresivnija i uključuje u ulazak u srce požara jer je gašenje tako puno efikasnije. Naime, troši se manje sredstva za gašenje, čime je i šteta manja, a požar se brže ugasi. Istina, to je i opasnije za vatrogasce, ali moderan pristup je upravo takav', tumači sugovornik.

'Naš posao nije glamurozan holivudski film, u kojem ulijećete u zapaljene zgrade i spašavate dame u nevolji. To je težak fizički posao, koji ima svoja pravila i u kojem nema mjesta za individualno isticanje ', upozorava vatrogasac.

Što se tiče nebodera i paklenih tornjeva iz filmova, tu je također u javnosti priča pogrešno postavljena. Nema velikoga grada u svijetu koji ima ljestve do vrha svakog nebodera. Požari u neboderima se ne gase izvana, nego se također mora ući i gasiti iznutra. Vozila služe za sprečavanje vertikalnog i horizontalnog širenja i spašavanje ljudi.

'Suvremeni neboderi već se u gradnji, tzv. sektoriranjem i drugim mjerama, konstruiraju tako da se što više oteža širenje eventualnog požara s kata na kat, iz stana u stan. Primjerice, požar u ormariću za struju ne smije se proširiti na cijelo skladište', nastavlja šef postrojbe.

Naravno, vatrogascima su dugačke ljestve ipak neophodne. Tako JVP Zagreb već tridesetak godina ima vozila za visine do 42 metra, što je europski standard, dok ih vatrogasci u Londonu, primjerice, tek sad nabavljaju.

Uloga Dobrovoljnih vatrogasnih društava također je golema, nastavlja Siniša Jembrih. Primjerice, samo u Zagrebu djeluje 58 DVD-ova.

'Dobrovoljni vatrogasci posebno su dragocjeni na rubovima grada, kamo ne možemo uvijek brzo stići. Osobito su se iskazali kod teških nepogoda u gradu i okolici. Nikad ne smijemo zaboraviti stotine tisuća dobrovoljnih sati rada koje su njihovi članovi dali nakon potresa u Zagrebu i na Banovini. Bile su to, po meni, neke od najvećih dobrovoljnih akcija nakon Domovinskog rata, a svakoga ljeta, naravno, DVD-ovi iz raznih krajeva Hrvatske daju veliki doprinos i u gašenju požara uz obalu', ističe Jembrih, koji je i sam viši vatrogasni časnik i član zagrebačkog DVD-a Prečko, a surađuje s mnogim vatrogasnim zajednicama i DVD-ovima u Hrvatskoj.

'Samo kroz ruke zagrebačkih vatrogasaca godišnje prođe 150 preminulih osoba (stradalih u požarima i ostalim, tzv. tehničkim intervencijama) pa to možda najviše govori što doživljavamo. Ako baš moram nešto izdvojiti, onda je to bilo nekoliko prometnih nesreća u kojima su mladi poginuli nakon noćnih izlazaka. Od svega nisu mi najgori ni krv, ni unakaženi dijelovi tijela, ni svakojaki mirisi, nego – mobitel. Sjećam se jednog maglovitog jutra nakon pogibije u prometu, kad smo čekali suca istrage, a onda je zazvonio mobitel poginulog mladića: uporno je zvonio, a na njemu je pisalo - mama. Nakon takvog iskustva, kad dođete doma, izgrlite cijelu obitelj i zaboravite na velike probleme koje imate', kaže.

Kao zapovjednik JVP-a Zagreb, Siniša Jembrih uveo je mnoge postupke i nove tehničke sustave za poboljšanje rada. Među utemeljiteljima je Obuke u simulatoru plamenih udara za gašenje u zgradama, izvoznog proizvoda hrvatskog vatrogastva, prema kojemu su napravljeni trening-centri od BiH i Austrije do Francuske i Saudijske Arabije. Kao dugogodišnji speleolog jedan je od utemeljitelja obuke i spašavanja sa speleo-alpinističkim tehnikama u vatrogastvu u Hrvatskoj.

Prije nego što je postao čelnik JVP-a Zagreb, bio je voditelj njezine intervencijske postrojbe. Član je i njemačkog tima za spašavanje iz ruševina @fire, koji djeluje po cijelom svijetu. Jembrih se posebno bavi i spašavanjem iz prometnih nesreća: instruktor je za rad za hidrauličkim alatima, instruktor u međunarodnom timu Heavy Rescue Germany, a osmislio je i natjecanje u spašavanju iz prometnih nesreća Zagreb Rescue Challenge. U Hrvatskoj održava i obuku za spašavanje s visine, a suradnik je i njemačke organizacije Drehleiter.info za takvu obuku u svijetu.