Grigorij Gurov, predsjednik Pokreta prvih, rekao je ruskim državnim medijima da se očekuje veliki broj ruske djece koja će pohađati kamp. Gurov, koji vodi pokret mladih koji je pokrenuo ruski predsjednik Vladimir Putin., također je rekao da će sjevernokorejski ljetni kamp biti ekvivalent njihovom Arteku.

Artek je centar za mlade na Krimu koji je prije bio kamp za mlade pionire. Ruska djeca bit će poslana u međunarodni dječji kamp Songdowon čiji je cilj razvijanje odnosa sa stranim zemljama. Navodno u kamp dolaze djeca iz Rusije, Kine, Tajlanda, Mongolije i Meksika, a boravak im subvencionira država.

Na web stranici kampa se navodi da sadržaji koje imaju uključuje kip Kim Il Sunga, osnivača Sjeverne Koreje, okruženog djecom, vodeni park u punoj veličini, terene za streljaštvo, akvarij i plažu.

Business Insider je objavio razgovor s Jurijem Frolovim, koji je 2015. i 2016. bio u tom sjevernokorejskom međunarodnom dječjem kampu. Kad sam bio dijete pokazao je interes za Sjevernom Korejom pa se pridružio grupi pod nazivom 'Solidarnost sa Sjevernom Korejom' na VKontakteu - ruskom ekvivalentu Facebooku.

U njemu je Komunistička partija Ruske Federacije ponudila mogućnost odlaska u ljetni kamp za djecu u Sjevernoj Koreji za oko 300 dolara. To je uključivalo hranu, smještaj, sve pogodnosti, avionske karte što je prilično jeftino za 15-dnevno putovanje.

Frolov je to vidio kao priliku da osobno vidi Sjevernu Koreju, pa je zamolio roditelje da ga pošalju u Songdowon.

S 15 godina bio je jedan od najstarijih; ostali su bili 9, 10 i 11.

'Vjerojatno sam bio jedini koji je putovao u Sjevernu Koreju da vidi ovu distopiju. Čini se da su drugi to vidjeli kao priliku da jeftino odu na plažu ili se igraju na igralištu', kazao je Frolov.

Prvo smo dva dana proveli u Pjongjangu, gdje smo bili pod stalnim nadzorom. Posjetili su mnoga mjesta, uključujući trg Kim Il Sunga i ratni muzej gdje su izložena zarobljena američka vozila kao i USS Pueblo, američki brod koji su zarobili Sjevernokorejci 1960-ih. Stalno su ih tjerali u supermarkete da potrošimo nešto novca.

Ono što je bilo smiješno je to što je bilo jako lako kupiti votku i cigarete. Neki klinci stari samo 12 godina kupili su sjevernokorejsku rižinu votku, donijeli je natrag u kamp i jako su se napili prvih nekoliko noći.

U kampu su većina djece bili Rusi, ali bilo je i grupa iz Laosa, Nigerije, Tanzanije i Kine. Sjevernokorejska djeca u kampu bila su odvojena od drugih

Ljetni kamp je imao mnogo aktivnosti, kaže Frolov, poput izleta na plažu, natjecanja u gradnji dvoraca od pijeska i plivanja. Međutim, imao je i neke stvarno čudne rituale. Morali su očistiti kipove bivših čelnika Sjeverne Koreje.

'Jedno jutro smo se probudili u 6 ujutro kako bismo očistili spomenike Kim Il Sunga i Kim Jong Ila. Nismo imali ni spužve ni ništa - samo smo brisali prašinu, iako su se spomenici svaki tjedan profesionalno čistili. Bilo je čudno.

Također smo morali sudjelovati na koncertima, pjevajući propagandne pjesme na korejskom o vrhovnim vođama Sjeverne Koreje, koristeći lirske tekstove prevedene na ruski', opisao je svoje iskustvo Frolov..

Pokušali su im isprati mozak na mnogo načina. Igrali su kompjutersku igricu u kojoj vaš lik, hrčak u tenku, mora uništiti Bijelu kuću.

Jedan je klinac nakon toga postao toliko indoktriniran da se pridružio Komunističkoj partiji u Rusiji i kasnije je objavljivao na mrežama o Sjevernoj Koreji. Frulov kaže da na njega nije djelovalo jer je propaganda bila previše jednostavna.

Također, bio je previše frustriran striktnim rasporedom da bi mi se ispirao mozak. Na primjer, kad je bio bolestan, nisu mu dopustili da preskočim jutarnju tjelovježbu.

Hrana je također bila jako loša. Jedino što sam mogao jesti bile su riža, kriške i kruh.

Izgubio je oko 11 kilograma u 15 dana, iako sam već bio mršav.

Nakon odlaska, toliko je žudio za kapitalističkom hranom da je kupio tri Burger King hamburgera, dvije velike vrećice krumpirića i kolu.

Unatoč dosadnom, jadnom i previše kontroliranom iskustvu, vratio se sljedeće godine.

'Ne volim sukobe, a dužnosnici Komunističke partije su me već prijavili, pa sam otišao ponovo. Bila je glupa odluka da se vratim i ne znam zašto su me roditelji pustili, ali bih to opet učinio. Lako sklapam prijateljstva samo pričajući o svojim iskustvima - ljudi samo žele čuti o Sjevernoj Koreji', kazao je na kraju za Business Insider.