Sjeverni tok prvi je od dva energetska megaprojekta – transeuropskih plinovoda kojima Rusija u snabdijevanju Europe zemnim plinom nastoji zaobići Ukrajinu, s kojom već nekoliko godina (svake zime) ima problema u poslovanju. Kijev tako već ostaje bez dijela tranzita: Češka i Slovačka odsad će svoju potražnju zadovoljavati preko Sjevernog toka.

Drugi takav plinovod jest Južni tok, a trebao bi biti otvoren 2015. godine. U njemu je kao tranzitna zemlja mogla sudjelovati i Hrvatska, ali je ruski plinski monopolist Gazprom odustao nakon višegodišnjeg oklijevanja hrvatske strane.

Sjeverni tok ide po dnu Baltičkog mora zaobilazeći države koje su Rusiji politički nesklone (baltička trojka i Poljska), pa one tako ostaju bez tranzitnog profita koji bi ostvarile da je plinovod išao kopnom.

Gradnja je bila mnogo skuplja i trajala je duže nego što se planiralo. Na kraju je 'ceh' otišao preko 8,8 milijardi eura. Plinovod bi trebao postati isplativ za 14-15 godina. Dugačak je 1224 kilometra, a godišnje može prebaciti 55 milijardi kubičnih metara plina.

Sjeverni tok rezultat je dugogodišnje suradnje Vladimira Putina s bivšim njemačkim kancelarom Gerhardom Schroederom. Potonji je godinama lobirao za Gazpromove interese u Njemačkoj i zbog toga je suočen s nizom optužbi za korumpiranost i sukob interesa. Odmah nakon napuštanja dužnosti predsjednika njemačke vlade, Schroeder je postao šef vijeća dioničara Nord Stream AG-a, konzorcija koji je upravljao gradnjom Sjevernog toka.

Uz Gazprom, na gradnji plinovoda sudjelovale su tvrtke E.On Ruhrgas, Wintershall, Gasunie i GDF Suez.

Nakon službenog otvaranja s Putinom, plin bi trebao poteći po baltičkom dnu u listopadu.