Šojgu je bio ministar obrane 12 godina, imenovan je uoči prve ruske invazije na Ukrajinu koja je završila aneksijom Krima i istočnih regija Ukrajine, a smatran je bliskim Putinovim suradnikom. Ruska je vojska u posljednje vrijeme zabilježila niz pobjeda i napredovanja na bojištu u Ukrajini, uključujući prodor u regiju Harkiv, u kojoj je zauzela desetak naselja i prijeti daljnjim prodorom. No također je prije dvadesetak dana uhićen Šojguov zamjenik Timur Ivanov, i to pod sumnjom da je primao mito iz građevinskih projekata u ukrajinskom Mariupolju, koji je pao pod kontrolu Moskve nakon višemjesečne opsade.

Što točno leži iza smjene Šojgua, zasad nije poznato, no Putin ga je imenovao predsjednikom Vijeća sigurnosti, kojim je dosad upravljao Nikolaj Patrušev, bivši čelnik FSB-a (sljednik KGB-a), a koji će naknadno biti raspoređen na drugu dužnost. Nominalno gledano, Šojgu je zapravo napredovao, no rijetko tko to vidi kao nagradu za uspjehe postignute u invaziji na Ukrajinu. Imenovanje ekonomskog stručnjaka na dužnost ministra obrane iz Kremlja objašnjavaju potrebom integriranja cjelokupnog gospodarstva sigurnosnog sektora u nacionalno gospodarstvo, a posebno se to odnosi na gospodarstvo obrambenog sektora.

'Vrlo je važno uskladiti ekonomiju sigurnosnog sektora s dinamikom sadašnjeg trenutka', rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov novinarima, objašnjavajući Putinovu odluku da imenuje Belousova za ministra obrane. Dodao je da to imenovanje neće promijeniti trenutni 'koordinatni sustav', odnosno da će vojna komponenta i dalje ostati prerogativ načelnika Glavnog stožera Valerija Gerasimova te da se u tom pogledu ne predviđaju nikakve promjene.

Iako neki analitičari naglašavaju da je Belousov civil, za razliku od Šojgua, koji ima čin generala zbora (general s četiri zvjezdice), valja napomenuti da ni Šojgu zapravo nije vojnik jer nikada nije služio u vojsci, osim što je bio pričuvni poručnik, već je generalske činove stekao kao ministar za civilnu obranu i izvanredne situacije, što je dužnost koju je obnašao od 1994. do 2012. Od osnovnih biografskih podataka o Belousovu poznato je da ima 65 godina, rođen je 17. ožujka 1959., diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Moskovskog državnog sveučilišta 1981. s odličnim uspjehom te je dug niz godina blizak Putinov suradnik na različitim dužnostima.

Belousov je godinama bio priznati ekonomist čiji su se savjeti i predikcije slušali, a karijera u državnom vrhu započela mu je u kasnim 1990-ima, kada je bio savjetnik ruskim premijerima Jevgeniju Primakovu i Sergeju Stepašinu, dok je kasnije savjetovao premijere Mihaila Kasjanova i Mihaila Fradkova. Imenovan je 2006. zamjenikom ministra gospodarstva, a od 2008. do 2012., kada je Putin obnašao dužnost premijera, bio je direktor Odjela za gospodarstvo i financije. Zadnje godine Putinova premijerskog mandata postao je ministar gospodarstva, a od 2013. do 2020., kada je opet postao predsjednikom Rusije, bio je njegov savjetnik. Od 2020. bio je prvi potpredsjednik vlade, a te je godine nakratko preuzeo i dužnost premijera jer je tadašnji premijer Mihail Mišustin obolio od covida.

Portal GlobalSecurity.org navodi da Belousova u kuloarima nazivaju sivim kardinalom ruskog gospodarstva jer njegovo mišljenje slušaju predstavnici raznih financijskih i gospodarskih grupa, a i sam šef države. Navodi se da su njegove izjave često oštre te da lako brojkama dokazuje ispravnost svojih odluka i mišljenja, čak i kada je riječ o nepopularnim mišljenjima poput onih o potrebi povećanja dobi za odlazak u mirovinu ili povećanju iznosa komunalnih računa, protiv kojih negoduje javnost. Njegova stručnost u Rusiji nije upitna, o njemu postoje samo pozitivne kritike i nitko nema reći ništa o njemu osim pohvala.

O njegovu privatnom životu malo se zna, pogotovo zato što nije ljubitelj društvenih mreža. Oženjen je Larisom Belousovom, rođenom 1961., koja je također ekonomistica po obrazovanju, ali se bavi novinarstvom. Imaju sina Pavela, rođenog 1994., studenta na Strojarskom fakultetu Moskovskog državnog tehničkog sveučilišta Bauman. Novom ministru obrane, kojeg još mora potvrditi parlament, ali to je samo formalnost, hobi je povijest slikarstva, a u mladosti se bavio karateom i sambom, borilačkom vještinom razvijenom u Sovjetskom Savezu za postrojbe posebne namjene vojske i policije te nastalom spajanjem nekoliko tradicionalnih vještina hrvanja, džuda i džiju-džicua.