Znanstvenici su već prije nekoliko godina uspjeli teleportirati kvantna stanja s jednog mjesta na drugo pomoću tzv. kvantne spregnutosti. Sada Seth Lloyd i njegov tim iz Tehnološkog instituta u Massachusettsu tvrde da bi istom metodom, ali i neobičnim kvantnim efektom poznatim kao 'postselekcija' trebalo biti moguće napraviti i skokove u prošlost.

'Moguće je čestice, a načelno i ljude, prebacivati u prošlost i budućnost', izjavio je Lloyd za Technology Review

Kvantna selekcija je ključni dio znanosti kvantnog računanja. U tradicionalnom računanju, kada korisnik želi odrediti koje varijable vode do pravog odgovora, računalo mora isprobati sve kombinacije dok ne naiđe na onu koja funkcionira. Međutim, u kvantnom računanju, zahvaljujući neobičnim paralelnim stanjima subatomskih čestica, proceduru je moguće pojednostavniti tako da se sve moguće varijante isprobavaju istovremeno i odabiru samo one koje su točne.

Profesor Lloyd i njegov tim kažu da bi se kombiniranjem teleportacije i postselekcije efekt kvantne teleportacije mogao obrnuti, odnosno da bi se moglo definirati kakvo je kvantno stanje bilo prije njega i time česticu vratiti u prošlost. To bi moglo funkcionirati jer postselekcija omogućuje da odredimo koja se kvantna stanja mogu teleportirati, čime se ograničavaju stanja koja su mogla postojati prije teleportacije. Na taj način je stanje čestice 'postteleportacijom' zapravo otputovalo u prošlost.

'Možete zamisliti kako postselekcija djeluje na povijest čestice tako da je šalje u prošlost', rekao je dr. Richard Low, kvantni znanstvenik sa Sveučilišta u Bristolu.

Za razliku od ranijih teorija teleportacije, čini se da ova ne bi stvarala efekt poznat kao 'djedov paradoks'. Naime, putovanjem u prošlost mogli bismo primjerice ubiti svoga djeda ili spriječiti da se naši preci upoznaju i osujetiti vlastito rođenje, a time i samo putovanje u prošlost. Ovaj problem postoji čak i kod subatomskih čestica jer i one putovanjem u prošlost mogu uništiti ili promijeniti svoju prijašnju verziju.

Zahvaljujući činjenici da se kvantna mehanika temelji na vjerojatnosti, metodom prof. Lloyda ovaj bi se paradoks izbjegao. Naime, sve što bi se dogodilo zahvaljujući putovanju kroz vrijeme dogodilo bi se ionako s određenom vjerojatnošću te se paradoksalne nemogućnosti automatski isključuju.

Tehnikom bi se također izbjegla potreba za savijanjem vremensko-prostornog kontinuuma za putovanje kroz vrijeme koje se prema našim sadašnjim spoznajama zbiva samo u crnim rupama, a koje bi bilo vrlo teško ostvariti.

Lloydova teorija je ipak vrlo kontroverzna. Neki fizičari smatraju da nemoguće stvari koje pretpostavlja postselekcija upravo dokazuju da ona ne može funkcionirati. Dakle, ona će zaigurno barem još neko vrijeme ostati samo na razini teorije.