'Doktor za magiju', kako neki nazivaju Vukelića, interes za proučavanje ove intrigantne teme razvio je još kao dijete zanimajući se ponajprije za grčku i rimsku mitologiju, nakon čega je proširio interes na indijsku, japansku i ostale mitologije. U drevnim mitologijama susreo se i s magijom te je ona odredila njegovu znanstvenu karijeru.

Vukelić je naime upisao povijest i kroatistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te je na apsolventskoj godini odabrao izborni kolegij koji je obrađivao svakodnevne živote Zagrepčana u 18. stoljeću. U ruke mu je tom prilikom došao dokument sa suđenja Margareti Kuljanki, optuženoj da je bila vještica. Priča o sudskom postupku protiv ove Zagrepčanke s početka 18. stoljeća toliko ga je privukla da je odlučio diplomirati na temu 'Svjetovna suđenja i progoni zbog čarobnjaštva i hereze te progoni vještica u Zagrebu i okolici tijekom ranog novog vijeka'.

Tijekom pisanja rada, prisjeća se, o magijskim praksama i vjerovanjima bilo je više pitanja nego odgovora pa je odmah nakon obrane diplomskog rada upisao doktorski studij, tijekom kojeg je obavio čitav niz znanstvenih istraživanja što su mu ponudila odgovore na željena pitanja. U potrazi za nizom odgovora naš sugovornik shvatio je da je riječ o privlačnoj i atraktivnoj, ali složenoj temi koja je u nas rijetko znanstveno obrađivana, pa je odlučio ponuditi rješenja u svom znanstveno-popularnom djelu namijenjenom širokom krugu čitatelja.

Trgovina magijskim trendovima u drevnom Zadru

Tportalov sugovornik od početka svojeg znanstvenog rada promatra područje magije kroz tri perspektive: povijesnu, putem analize povijesnih izvora; kroatističku, koja se bavi različitim verbalnim formulama poput bajalica, uroka i kletvi, te etnološku, koja obrađuje zapise kazivača otprije stotinjak godina, skupljenih u zbornike što objedinjuju živote i običaje Južnih Slavena. Jasno, razgovarao je i s brojnim magičarima koji djeluju u Hrvatskoj kako bi upotpunio mozaik informacijama što ih pružaju izvori o čitavom spektru magijskih praksi.

'Pročitao sam nekoliko tisuća članaka iz brojnih zbornika u kojima se mogu pronaći prava blaga, poput činjenice da je u Zadru za vrijeme Rimskog Carstva djelovala radionica koja je izrađivala i prodavala magijske predmete iz egipatske kulture. To je značilo da, ako ste vjerovali u kultove Izide i Ozirisa, niste trebali putovati u Aleksandriju, Memfis ili Tebu da biste imali svoj amulet. Jednostavno biste ušli u trgovinu i kupili amulete božanstava koja štujete', kaže Vukelić.

Time je, ističe, naše područje bilo u trendu s ostalim dijelovima svijeta, a sličnih fascinantnih informacija pronašao je u nizu lokalnih zbornika za koje u pravilu, zbog nedostupnosti široj javnosti, interes pokazuju samo znanstvenici.

Magija se, naglašava Vukelić, na hrvatskom tlu pojavljuje u kontinuitetu, a svojstvena je čovjeku otkako postoji. Stoga nas zanima pojavljuje li se magija češće u određenim razdobljima ili je prisutna istim intenzitetom u kontinuitetu. Stručnjak kaže da je magija prisutna u različitim oblicima, ovisno o društvenim sustavima, dominantnoj religiji u tom društvu i onime čime se društvo bavi.

Ocjenjuje i da je magija danas prisutna više nego ikada u povijesti, za što je zaslužna digitalna današnjica koja nam omogućava da u dva klika doznamo sve o južnoafričkim šamanima, afričkim vračevima, šintoizmu i vjerovanjima sjevernoameričkih Indijanaca. U Hrvatskoj čak, dodaje, pored brojnih iscjelitelja, majstora tarota i astrologa, možete sudjelovati u obredima Lakota i Dakota Indijanaca dok su se prije ljudi uglavnom bavili magijom unutar svoje zajednice ili obitelji, i to isključivo za dobrobit te zajednice. Takva magijska praksa bila je specifična za područje Like i Dalmatinske zagore.

Plećkom do spoznaja iz budućnosti

'Riječ je o skapulimantskom, odnosno osteomantskom proricanju, prema kojem se budućnost proriče iz plećke svinje ili ovce koju su ljudi sami othranili i uzgojili. Vjerovalo se da kost plećke sadrži područja pomoću kojih se može proreći ključne informacije za tadašnju obitelj, prije svega o zdravlju članova obitelji, kako zaštititi stoku i urod te o brojnim drugim neprilikama na vidiku, ali i dobrobitima koje možda donese budućnost u obliku obiteljske prinove', pojašnjava stručnjak.

Dodaje da su našim precima oduvijek bile važne i iscjeliteljske moći koje su generacije prihvaćale 's koljena na koljeno', no to nije bilo dovoljno pa su, uz sveprisutnu molitvu, 'pripomagale' basne, bajalice, uroci, kletve ili drugi performativni činovi kako bi osoba koja treba iscjeljenje imala osjećaj da se na njoj 'nešto radi'. Na sličan način, kaže Vukelić, ponekad funkcionira i današnja znanost. 'Jednostavno dobijete neku tabletu od osobe u bijelom kojoj vjerujete i čekate reakciju na lijek', slikovito uspoređuje.

Vukelić na upit u kojoj mjeri je magija utjecala na hrvatski kulturni identitet odgovara da je ona sastavni dio tog identiteta jer se magija provlači kroz svakodnevicu, počevši od verbalne magije koja počiva na usmeno-književnim oblicima, dijelu nematerijalne kulturne baštine. Magija je, dodaje, s druge strane utjecala na narodne priče, predaje i mitove, zbir moralnih i životnih pravila, ali i na visoku književnost, poput renesansnih komedija, koje ismijavaju pučku magijsku praksu ili pak veličaju alegorijske vrline, poput 'Planina' Petra Zoranića, prvog hrvatskog romana iz 1536. godine.

Magija ulazi i u zakone poput Hamurabijevog ili Vinodolskog, nastavlja 'doktor za magiju', pojašnjavajući da je ona redovito sankcionirana ako je zločinačka, a tako je bilo sve do srednjeg vijeka. Sumeranima je magija pak bila dio religijskog narativa jer su pomoću nje komunicirali s božanstvima dok je u Rimskom Carstvu vladala tolika pomama za astrolozima da su oni prodajući svoje horoskope i natalne karte počeli utjecati na političku stvarnost proricanjima o mogućim ratovima i drugim nedaćama, čime su prijetili stabilnosti carstva pa su redovito istjerivani iz gradova.

Magiju su podržavali i brojni carevi, poput rimsko-njemačkog cara Rudolfa II, koji je zbog privlačnosti magije zanemarivao državničke dužnosti, a tolerirala ju je i zastrašujuća španjolska inkvizicija te se, suprotno prevladavajućem mišljenju da je progonila vještice, nakon jednog sudskog procesa vješticama u Baskiji obratila vlastima sa savjetom da prekinu tu praksu. Španjolska inkvizicija je, pojašnjava Vukelić, pribjegavala mučenjima kako bi se riješila snažne manjine kršćanskih konvertita iz muslimanskih i židovskih redova dok je pučku histeriju zbog vještica redovito smirivala.

Skretanje Harryja Pottera s kršćanskog puta

Kod nas se zbog toga učestalo protjerivalo vještice od sredine 14. pa sve do polovine 18. stoljeća i razdoblja austrijske carice Marije Terezije, a koja je, iako naklonjena konceptu magije, ukinula progone iz praktičnih razloga. Iza te povijesne odluke stoji slučaj Križevčanke Magdalene Logomer zvane Herucina.

'Magdalena Logomer, inače lokalna iscjeliteljica, babica i travarka, bila je prznica sklona svađi i tučnjavi pa je bila optužena za vještičarenje. Marija Terezija je u to vrijeme donijela ukaz kojim je naredila da se sve žene optužene za vještičarenje moraju dovesti u Beč kako bi ih ona, sa svojim liječnicima, pregledala, ali i kako bi im se sudilo na tamošnjem sudu. Za hrvatske sudove koji su se bavili i Herucinom i drugim nesretnicama to je bilo skupo i dugotrajno pa je progon vještica u kratkom roku u potpunosti zamro', pojašnjava Vukelić.

Dodaje da su na vjerovanja iz doba feudalnog društva kasniji oblici društva poput komunizma gledali kao na najobičnije praznovjerje. Crkva pak magiju, ali i jogu, reiki, pa čak i Harryja Pottera, danas smatra otklonom od pravovjernosti i ispravnosti kršćanskog puta. Sve je to za Crkvu koketiranje s vragom, prisnažuje sugovornik. Kad smo već kod 'izama' i učestalog povezivanja magije sa sotonizmom, zanimalo nas je ima li u Hrvatskoj štovatelja Sotone.

Vukelić podsjeća na legendarni slučaj Crne ruže iz 80-ih godina prošlog stoljeća, kada su zagrebački pripadnici gothic supkulture u medijskoj histeriji proglašavani štovateljima Lucifera, iz čega je nastao urbani mit, pa sve do novijeg primjera sotonističke svećenice Namarie iz Osijeka, voditeljice sotonističke organizacije Temple Of Pride i osnivačice svjetskog sotonističkog pokreta Joy Of Satan s podružnicom i u BiH.

Ističe da je riječ o filozofskom sotonizmu, sličnom onom američke organizacije The Satanic Temple, iza koje se krije politički aktivizam koji ukazuje na nesekularnost američkog društva. Pripadnici te organizacije, o kojoj je nedavno snimljen film 'Slava Sotoni', postavili su 2018. godine u saveznoj državi Arkansas trometarski kip okultističkog božanstva Bafometa kako bi prosvjedovali protiv zakona te države koji dopušta postavljanje prikladnog spomenika koji obilježava Deset zapovijedi na državnoj zemlji, a tiskali su i slikovnice 'Sotona poslije nastave' kao odgovor na kršćanske slikovnice i općenito sveprisutan kršćanski folklor u SAD-u. Postoje, dodaje sugovornik, i sotonistički sustavi unutar black metal supkulture, kojima je ljubav prema Luciferu isključivo dio 'furke' koja je zbog masovne popularnosti među mladima postala dio pop kulture.

Pune ruke posla vatikanskih egzorcista

'I s religijom i s magijom sve ovisi o pojedincu. Kako kroz povijest poznajemo svece, isto tako poznajemo inkvizitore i manijake koji su na lomačama spalili velik broj stanovnika određenih zemalja. Tako je i s magijskom praksom koja može djelovati pozitivno, ali i negativno. Znanost, religija i magija su ljudski konstrukt i nisu odnekud došli, već su produkt naše kulture i interakcije sa svijetom oko sebe', smatra Vukelić.

Ističe da su Hrvati po pitanju magije podijeljeni, o čemu svjedoče reakcije na njegovu nedavno izdanu knjigu. Dio njih zazire od magije i smatra da je riječ o povratku u srednji vijek dok ga drugi zovu u nadi da će im skinuti uroke ili pomoći na način na koji to, primjerice, radi kontroverzni Braco sa Srebrnjaka kada 'magičnim' pogledom zuri u svoje sljedbenike i 'iscjeljuje' ih bez ijedne izgovorene riječi. Je li popularnost magije narasla u pandemijsko doba? Naš sugovornik nema konkretnih podataka o tome, ali ukazuje na to da je nedavno iznesen podatak da je Vatikan za vrijeme korone imao povećan broj egzorcizama i da se sve više ljudi okreće ezoteriji.

'Magija, kao i religija, jedan je od najosobnijih duhovnih načina na koje se čovjek nosi sa svojim egzistencijalnim strahovima, neizvjesnošću i krizama jer znanost ne može uvijek ponuditi sve odgovore, stoga joj mnogi pribjegavaju kad zakažu struka i duhovnost. Magija je alat koji elementima sličnim religijskim nudi instant rješenje problema, ali u pojedinim oblicima nudi i svojevrsnu psihološku pomoć u vidu utjehe, kakvu nudi i religija. Kako nam je danas sve dostupnije, tako i magija ima sve više pristaša koji na ezoteričan način pokušavaju riješiti svoje probleme', zaključuje 'doktor za magiju'.