sektaški ratovi

Mrtav je više od 300 godina. Pa zašto ovaj car danas ljuti milijune?

19.04.2025 u 21:52

Bionic
Reading

Iako je umro prije više od tri stoljeća, Aurangzeb Alamgir, šesti car slavne mogulske dinastije, i dalje snažno utječe na politička i društvena previranja u današnjoj Indiji. Njegova povijesna ostavština, obilježena brutalnošću i vjerskim netrpeljivostima, ponovno je došla u središte pozornosti, potaknuvši sektaške sukobe i zaoštrila ionako napete odnose između hinduske većine i muslimanske manjine

Aurangzeb je za mnoge kontroverzna povijesna ličnost. Povjesničar Abhishek Kaicker sa Sveučilišta UC Berkeley ističe: „Aurangzeb je izazivao mješavinu divljenja i odbojnosti još od trenutka stupanja na mogulsko prijestolje.“ Bio je poznat po svojoj skromnosti i pobožnosti, ali i po brutalnom usponu na vlast – zatvorio je vlastitog oca Shah Jahana, slavnog graditelja Taj Mahala, i pogubio starijeg brata Daru Shikoha, zagovornika hinduističko-muslimanske sinteze.

Pod njegovim vodstvom, mogulsko carstvo dosegnulo je najveći teritorijalni opseg, no njegova vladavina donijela je i duboke podjele. Do kraja 17. stoljeća Aurangzeb je napustio početnu politiku tolerancije, demotivirao hinduske službenike, rušio hramove, uveo porez jizya na nemuslimane i pokrenuo krvave ratove, osobito protiv hinduističkih Maratha i sikha, piše CNN.

„Tada govorimo o vremenu kada nije postojala ni ideja o Indiji, niti ustav, parlament ili demokracija,“ naglašava povjesničar Nadeem Rezavi sa Sveučilišta Aligarh. „Takve povijesne figure zaslužuju razumijevanje u kontekstu njihova vremena.“

Novi val nasilja: rušenje groba i sukobi u Nagpuru

Suvremena Indija, u kojoj dominira hinduistički nacionalizam, koristi Aurangzebovu ostavštinu kao političko oružje. U Nagpuru, gradu u središnjoj Indiji, prošlog su mjeseca izbili žestoki sukobi nakon što su radikalni hinduisti pozvali na rušenje Aurangzebova groba, udaljenog oko 400 kilometara.

Sukobi su eskalirali nakon izlaska filma Chhaava, koji prikazuje Aurangzeba kao barbarskog islamista koji ubija Sambhajia, sina slavnog maratskog kralja Chhatrapatija Shivajija. „Chhaava je probudio gnjev naroda protiv Aurangzeba,“ izjavio je Devendra Fadnavis, glavni ministar Maharaštre.

Lokalni muslimani optužili su članove organizacije Vishwa Hindu Parishad (VHP) da su zapalili plahtu s ispisanim stihovima iz Kurana, što su članovi VHP-a odbacili, ali su ponovno istaknuli zahtjev za uklanjanjem Aurangzebova groba. „Aurangzebov grob ne bi trebao biti ovdje,“ rekao je Yajendra Thakur iz VHP-a. „Čak bi i naši muslimanski braća trebali dati izjavu da grob ne treba biti u Nagpuru.“

Vlasti su na vrhuncu sukoba uvele policijski sat, a deseci osoba su ozlijeđeni i uhićeni.

Političko iskorištavanje povijesti

Premijer Narendra Modi, poznat po otvorenom isticanju svoje hinduističke vjere, član je desničarskog pokreta Rashtriya Swayamsevak Sangh koji promiče ideju o povijesnoj potlačenosti hindusa – prvo od strane muslimanskih mogulskih vladara, a potom britanskih kolonizatora.

Za mnoge članove njegove stranke Bharatiya Janata Party (BJP), Aurangzeb simbolizira sve zločine počinjene nad hindusima kroz povijest. Tijekom posljednjih godina, proces "brisanja" muslimanskog nasljeđa ubrzan je – grad Aurangabad, u kojem je Aurangzeb pokopan, preimenovan je 2023. godine po Shambhajiju, a mnoge slavne figure mogulske povijesti, poput Akbara i Shah Jahana, izbačene su iz školskih udžbenika.

„Pokušavaju prepraviti povijest i zamijeniti je mitom, plodom vlastite mašte,“ upozorava Rezavi. „Aurangzeb se koristi za demonizaciju cijele zajednice.“

Strah i zabrinutost među muslimanima

Dok hinduistički nacionalisti sve više koriste Aurangzebovu ostavštinu kao alat za političku mobilizaciju, među 200 milijuna indijskih muslimana raste strah i tjeskoba.

Asif Qureshi, muslimanski stanovnik Nagpura, opisao je nedavne sukobe kao mrlju na povijesti njihova grada: „Ovo je mrlja na povijesti našeg grada,“ rekao je. Dodao je da u Nagpuru nikada prije nisu svjedočili takvoj razini nasilja.

Povjesničari upozoravaju da današnje korištenje povijesnih figura u političke svrhe dodatno pogoršava društvene podjele. „Takve povijesne ličnosti ne zaslužuju ni hvalu ni osudu,“ zaključuje Kaicker. „Treba ih razumjeti u kontekstu njihova vlastitog vremena, koje je vrlo daleko od našega.“