Indija namjerava postati vodeći proizvođač u Aziji, posebno u kontekstu premještanja tvornica i proizvodnje iz Kine u druge zemlje. Ali joj na tom putu stoji Vijetnam jer ima bolje poslovno okruženje - niže poreze i razvijenije opskrbne lance
Kako bi se nosio sa sve snažnijom i konkurentnijom Kinom, Washington potiče američke tvrtke da premjeste svoje operacije u zemlje koje su prijateljski nastrojene prema SAD-u. Ova strategija, nazvana friendshoring, ima cilj smanjiti ovisnost američke industrije o kineskom tržištu te istovremeno jačati veze s drugim zemljama, posebno u azijsko-pacifičkoj regiji.
Konkretno, Vijetnam i Indija su među preferiranim destinacijama za premještanje proizvodnje elektronike i tehnologije.
'I demokrati i republikanci vide Kinu kao izazov. Prvo pitanje za svakog izvršnog direktora je koja je njihova strategija smanjenja rizika od Kine', rekao je Mukesh Aghi, predsjednik i izvršni direktor Američko-indijskog foruma strateškog partnerstva, za CNBC.
Indija i Vijetnam su atraktivne destinacije za strane investitore i tvrtke koje žele proizvoditi. Obje zemlje imaju niske troškove rada, što je važan faktor za proizvodne operacije. Međutim Vijetnam je u prednosti pred Indijom u pogledu izvoza - u 2023. izvezao je robu vrijednu gotovo 97 milijardi dolara dok je Indija imala izvoz od oko 75,65 milijardi dolara.
'Vijetnam je poznat po svojoj sposobnosti proizvodnje elektronike. Indija tek ulazi u tu igru, tako da mu to daje konkurentsku prednost', rekao je Samir Kapadia, glavni izvršni direktor India Indexa i direktor Vogel grupe.
Odnos između Indije i SAD-a sve je bolji, osobito nakon što je premijer Narendra Modi posjetio Bijelu kuću u lipnju. S druge strane Vijetnam već ima trgovinski i investicijski sporazum sa SAD-om od 2007. godine.
Ključna prednost Vijetnama je i to što je jednostavnija destinacija za ulaganje i poslovanje jer nema složen sustav država s različitim politikama, kao što je slučaj s Indijom. Ona se sastoji od 29 država, a svaka od njih može imati svoje posebne politike i propise što se odnose na poslovanje.
U ekonomiji razmjera, posebno u sektorima koji se oslanjaju na intenzivan ručni rad, Vijetnam ima prednost zbog jeftine radne snage.
Američki tehnološki divovi prebacuju dio svojih opskrbnih lanaca u južnu Aziju, posebno u Indiju. Financial Times je izvijestio u prosincu da je Apple obavijestio svoje dobavljače komponenti da će za sljedeći iPhone 16 nabavljati baterije iz indijskih tvornica. Kompanija razmatra proširenje svojih operacija u toj zemlji još od 2016. godine, kada je izvršni direktor Tim Cook posjetio premijera Modija. Također, Google planira početi proizvodnju svojih telefona Pixel u toj državi do drugog kvartala.
Jedna od prepreka ambicijama Indije da postane proizvodni lider u Aziji je visoka uvozna carina od 10 posto, a primjenjuje se na informacijske i komunikacijske tehnologije. Prosječne uvozne carine za tehnologije u Vijetnamu pak iznose oko pet posto.
Indijske uvozne carine bile su namijenjene zaštiti domaćih proizvođača, ali njihovo smanjenje bit će dio vladinog napora da privuče strane kompanije. U siječnju je država smanjila uvozne carine za određene metalne i plastične dijelove koji se koriste u proizvodnji mobilnih telefona s 15 na 10 posto, što koristi tvrtkama poput Applea i Dixon Technologiesa, proizvođača mobitela za Xiaomi, Samsung i Motorolu.
Izvoz elektronike iz Indije u SAD dosegnuo je 6,6 milijardi dolara od siječnja do rujna prošle godine u usporedbi s 2,6 milijardi dolara u istom razdoblju 2022. godine.
Međutim Andy Ho iz VinaCapitala upozorava da smanjenje uvoznih carina 'nije izvor održive prednosti u privlačenju izravnih stranih ulaganja u duljem roku'.
'Ono što strane investitore obično više brine pitanja su olakšavanja poslovanja - posebno fleksibilnost u zapošljavanju i otpuštanju radnika - nego porezi i carine. To je glavni izvor dugoročne prednosti Vijetnama nad Indijom', rekao je Ho za CNBC.
Iako Indija ima ambiciju postati razvijena ekonomija do 2047. godine, infrastrukturni nedostaci, poput duge isporuke i dostave cestom, predstavljaju ozbiljan izazov. Naprimjer, brod koji stigne u Singapur može brzo biti istovaren i roba odmah dostavljena potencijalnim tvornicama, a u Indiji isti brod može provesti danima zarobljen na carini. Kina je po tom pitanju barem 10 godina ispred nje. Zbog toga indijska vlada planira uložiti više od 30 milijardi dolara u modernizaciju željeznice.