Dr. Ciccarelli s Europskog instituta za onkologiju daje osvrt na rad hrvatsko-njemačkog tima u kojem objašnjava značaj i dalekosežne posljedice njihovih znanstvenih rezultata te iznosi mišljenje da pristupi na

sistemskoj razini koju su primijenili dr. Domazet-Lošo i dr. Tautz koristeći svoju metodu genomske filostratigrafije unose novu nadu za razumijevanje genetike tumora, navodi se u priopćenju poslanom s Instituta Ruđer Bošković.

Tumorska genetika zapala je u svojevrsnu krizu jer su nedavno sekvencirani genomi tumora iznijeli na svjetlo dana svu složenost i nepredvidivost mutacija koje dovode do tumora. Iz te šume informacija iznimno je teško odrediti koji su točno mutirani geni odgovorni za nastanak bolesti ako se geni promatraju pojedinačno, tako da je isplativost velikih i skupih projekata koji uključuju daljnja sekvenciranja genoma tumora dovedena u pitanje. Ipak, ako se problem genskih mutacija u tumorima šire sagleda i ako mu se pristupi iz evolucijske i sistemske perspektive, moguće je otkriti teško uočljive zakonitosti. Upravo te skrivene pravilnosti otkrivaju dr. Domazet-Lošo i dr. Tautz u svom najnovijem radu objavljenom u časopisu BMC Biology.

Ovaj rad, na jedan inovativan način, po prvi put povezuje tumorsku biologiju, genomiku i evolucijsku teoriju nastanka višestaničnosti. Posebno je zanimljivo otkriće da je redoslijed mutacija gena koje dovode do tumora identičan evolucijskom nastanku tih istih gena. Ovo otkriće pokazuje u kojem smjeru treba gledati ako se želi do kraja razumjeti nastanak tumora. Primitivne životinje poput morskih spužava i koralja kriju informacije o tome kako je sve počelo, a ti podaci pak mogu pomoći u smišljanju novih načina borbe s ovom opakom bolešću.

Svaki problem je poželjno sasjeći u korijenu. Tako je i izlječenje od tumorskih bolesti izglednije ako se bolest otkrije u ranoj fazi nastanka. Međutim, rano otkrivanje stanica koje se nekontrolirano dijele samo je jedan dio problema vezanih za razumijevanje tumorskih bolesti. Gledano iz šire perspektive nastanka i razvoja života na Zemlji, nameće se pitanje kada i kod kojih životinjskih organizama se po prvi put javljaju tumori? Ne manje važno je i pitanje zašto tumori uopće postoje i jesu li možda neke životinje pošteđene tumora?

Na ova pitanja daje odgovore hrvatsko-njemački dvojac koji je pomoću metode genomske filostartigrafije otkrio da se tumori po prvi put javljaju u sam osvit nastanka višestaničnih životinja, prije otprilike 600 milijuna godina. Rezultati pokazuju da su tumori sistemski problem nastao kao posljedica udruživanja jednostaničnih organizama u kolektive. Tumori su dakle cijena koja se plaća za sve prednosti funkcioniranja kao kolektiv stanica. Ovi rezultati povlače da sve životinje imaju predispozicije za nastanak tumorskih bolesti i da nitko nije pošteđen, što je u suprotnosti s dosadašnjim idejama da su tumori uglavnom problem složenijih organizama.