U sudske troškove postupka koji je izgubio Josip Radeljak spadaju i troškovi odvjetnika kojeg je angažirao Radman, a koji iznose oko pola milijuna kuna.

'Ja sam u Švicarskoj i nemam pojma o tim vašim sudovima! Nemam ni volje ni vremena to komentirati', izjavio je Dikan za Slobodnu Dalmaciju.

Željan Radman se, pak, ispričao i rekao kako ne smije komentirati presudu koja nije pravomoćna. Radeljak je 2008. godine podnio tužbeni zahtjev Trgovačkom sudu tvrdeći kako je njegov polubrat Željan Radman 1998. godine potpisao sporazum kojim mu je prenio vlasništvo nad tvrtkom Semko.

U vlasništvu navedene tvrtke su i poznata splitska kavana Semafor i restoran Pimpinela. Kako je Radeljak tvrdio, on je iz Rima gdje je živio poslao poštom sporazum polubratu koji ga je potpisao i na isti način mu ga poštom poslao natrag.

Kada je pozvan kao tuženik na sud, Željan Radman se izjasnio da navedeni sporazum nije nikada vidio, a kamoli potpisao.

Nakon provedenog postupka sutkinja je odbila tužbeni zahtjev Josipa Radeljaka. Na odluku Trgovačkog suda stranke se mogu žaliti Visokom trgovačkom sudu. Radeljak će trebati platiti trošak odvjetnika Mijoča koji je priložio troškovnik sudu, a koji, neslužbeno se doznaje, zajedno s PDV-om prema odvjetničkoj tarifi iznosi 550.000 kuna.

Zanimljivo je da je Mijoč na početku postupka tražio od suda da naloži Radeljaku da uplati tzv. aktorsku kauciju za troškove postupka, što je uobičajena procedura za osobe koje u Hrvatskoj nemaju prijavljeno prebivalište, ni imovinu ni nekretnine.

Naime, Radeljaku je tada adresa boravka bila Rim, a nakon tog zahtjeva odvjetnika, sudu je priložio potvrdu da ima prebivalište u Supetru, tako da je izbjegao plaćanje aktorske kaucije.

'Odluka me ne iznenađuje jer je zahtjev tužitelja bio nešto najbizarnije na što sam naišao u karijeri. Uvjeren sam kako će odluku splitskog suda potvrditi i Visoki trgovački sud', kazao je odvjetnik Mijoč.