Splitska policija već u ponedjeljak privela je dvojicu muškaraca, navodno lokalnih probisvijeta u problemu oko droge, i to bi mogao biti očekivani rasplet slučaja zbog kojeg su mnogi podizali obrve, pogotovo nakon informacija da je kuća u mjestu Postira bila 'kompletno polivena benzinom' s očitom namjerom da izgori do temelja. Ne šireći teorije zavjere, čak i unatoč  dokazima koji će se predstaviti, uvijek ostaje zrnce sumnje da bivši najmoćniji tužitelj u državi ipak nije slučajno došao na metu.

'Nemam ništa za komentirati. Da, prizemlje je uništeno, a ostatak kuće spašen', kazao je Ortynski u ponedjeljak ujutro za tportal. Ljubazan, ali iznimno nerazgovorljiv, nije previše otkrivao ni čime se bavi otkako je početkom dvijetisućitih podnio ostavku, dobio otkaz u Državnom odvjetništvu i nakon šest godina traženja novog posla i tridesetak neuspjelih prijava na razne natječaje odlučio otići u invalidsku mirovinu.

'U penziji sam, što ću raditi', retorički pita Ortynski. Namjeravali smo s njime porazgovarati o političkoj situaciji, ali i aktualnom pravosudnom trenutku, no nije išlo. 'Pratim sve što se događa, naravno, ali mišljenje zadržim za sebe i svoje prijatelje. Kad bih progovorio, išle bi tužbe, ali možda i nekaj drugo', kazao nam je bivši glavni državni odvjetnik.

Kome je stao na žulj?

Zanimljivo, upravo otok Brač Radovan Ortynski svojedobno je spominjao u kontekstu prijetnji koje je dobivao.

'Negdje 2000. godine jedan od kriminalaca povezanih s procesima za ratne zločine s glisera je trebao raketirati kuću na Braču u kojoj smo često ljetovali. Sjećam se jednog glisera tog ljeta, frajera na njemu s obrijanom glavom i gusarske zastave na krmi s mrtvačkom glavom. S više strana dobio sam informacije da je na Visovcu bio sastanak gdje je ponuđena lova da me se odradi. Toj grupaciji sam stao na žulj samo zato što sam tada izjavio da su pred zakonom svi jednaki. A to se nekima nije svidjelo', rekao je tada Ortynski.

Posljednjih godina, otkako je u mirovini, angažirao se kako bi na Braču i Hvaru ishodio povrat obiteljskog zemljišta koje je nacionalizirano još davno, dio čak u vrijeme Kraljevine SHS. Tvrdi se da policija istražuje i ovaj dio njegova djelovanja u potrazi za mogućim motivima subotnjeg paleža u Postirama.

Javnost će se Ortynskog prisjetiti po njegovoj nekonvencionalnoj leptir-mašni i još nekonvencionalnijim, gotovo brutalnim javnim nastupima nakon što je 2000. imenovan za glavnog državnog odvjetnika. Uživao je jednoglasnu potporu svih stranaka tada vladajuće šestorke, pa čak i Dražena Budiše, usprkos nikad potvrđenim optužbama da je sudjelovao u slamanju Hrvatskog proljeća 1971., navodno rastjerujući studente palicom u rukama i uz pomoć svog njemačkog ovčara. On se pak branio tvrdnjom da je 'kao student radio u prometnoj policiji'.

'Beskompromisan borac za pravdu', bilo je službeno obrazloženje njegova imenovanja, a on se svojski potrudio opravdati ga: otvoreno je govorio o sprezi dijela državnih institucija s mafijom, a u tom kontekstu često se obrušavao na medije. Pa čak i Vrhovni sud, premda se kasnije službeno ispričao zbog izjave o njegovoj korumpiranosti.

Zagrebačka mafija: od spektakla do debakla

Rođen 1951. u Zagrebu, Radovan Ortynski pravosudnu karijeru započeo je na Općinskom sudu, potom je prešao na Županijski sud na mjesto istražnog suca, a potkraj 1999. radio je na jednom od najeksponiranijih pravosudnih slučaja u povijesti - optužnici protiv tzv. zločinačke organizacije. Okidač je bio pokušaj ubojstva Vjeke Sliška u samom centru Zagreba i stradavanje nevinog prolaznika Zorana Dominija te činjenica da samo zbog nepažnje atentatora bačena granata nije eksplodirala i odnijela znatno više života.

Tadašnjem HDZ-u, koji je odbrojavao dane do silaska s vlasti, silno je trebala parada kojom bi dokazao sposobnost u borbi protiv mafije pa je pred televizijskim kamerama organizirano spektakularno privođenje niza viđenijih pripadnika zagrebačkog podzemlja. Ubojstva, pokušaji ubojstava, dilanje droge i iznude - samo su neke od optužbi koje su im se stavljale na teret. Tužiteljstvo je, međutim, u sudskom procesu doživjelo teški debakl, a javnost dobila potvrdu da u Hrvatskoj mafija - ne postoji. Barem ne službeno.

Ortynski, ranije predstavljan kao 'hrvatski Eliot Ness', u vrlo kratkom razdoblju prosuo je toliko žuči u javnosti da je već nakon četrnaest mjeseci de facto bio prisiljen podnijeti ostavku, ljutit na cijeli državni aparat i medije.

Njegov slučaj neki će i danas spomenuti kao dokaz da ne treba prerano zakukurikati aludirajući na nasljednika Mladena Bajića i njegov do savršenstva razvijen osjećaj za tajming i osluškivanje politike.

Drugi će, poput još jednog bivšeg glavnog državnog odvjetnika Krunislava Olujića, kazati da Ortynski nikada nije ni smio dospjeti na tu funkciju.

'Poznavao sam ga iz studentskih dana, još iz vremena Hrvatskog proljeća, kada smo bili na potpuno suprotstavljenim stranama. On je dao svoj skroman doprinos njegovu rušenju, na neki način je jasno izražavao i antihrvatske stavove, javno se hvalio da je s milicijskim snagama batinao studente', tvrdi Olujić, koji je više puta sudski svjedočio kada je Ortynski zbog ovoga tužio medije.

Mlatio ognjem i mačem

'U doba njegova imenovanja izrazio sam rezerve oko njegove stručne, ljudske i političke podobnosti za mjesto glavnog državnog odvjetnika, što se nažalost obistinilo u manje od godinu i pol dana. Provodio je lov na vještice; ne pada mi na pamet braniti nikakvu mafiju, ali u tom slučaju pokušalo se silovati pravo i situacija jednostavno nije bila zrela za optužnicu, bez dovoljnih i valjanih dokaza. On je bio i ostao marginalan i ostat će zapamćen po tomu što je mlatio ognjem i mačem, bez ikakvih rezultata', kazao je Olujić za tportal.

Oganj je, slučajno ili ne, desetljeće i pol kasnije u doslovnom smislu sustigao Ortynskog.