Dodićev poslijednji iskaz sutkinji Koraljki Bumči, bio je nejasan i pun kontradiktornosti u odnosu na njegove prethodne iskaze. 'Ja nikada ne lažem, poručio je Juraj Dodić tijekom svjedočenja. No u laži je ipak ulovljen. Prethodno je tvrdio da su njega i Sliška noć prije pokušaja ubojstva u automobilom pratili Jelavić i Miljenko Žaja Krojf. No danas je ustvrdio da je to laž. 'Sada ste rekli da nikada ne lažete', rekla je sutkinja. Dodić je na to odgovorio da je 'tada bio u afektu'.

Rekao je kao je Sliško znao da ga Jelavić želi ubiti, te kako je tu informaciju doznao od Šiškića. On je Slišku prenosio svoje razgovore s Državnim odvjetništvom. 'Vjeko rekao da mu je Marko rekao da mu je Cimbala rekao da ga Nikica hoće ubiti', jedna je od Dodićevih verbalnih konstrukcija.

'Prije samog ubojstva, Vjeko mi je rekao kako ima informacije da će biti ubijen i da je imena dobio iz tužiteljstva', rekao je u svom iskazu Vinko Žuljević Klica. Zasnimljivo je kako tu informaciju nije iznio tijekom prethodho datih iskaza. koji taj detalj ranije nije spomenuo, jer ga, kako je rekao, nitko nije pitao

I Vlado Rajić je potvrdio da su informacije curile. Rakao je kako Sliško nije znao tko stoji iza napada na njega, dok mu to nisu potvrdili sudac Ortinsky i tužitelj. Isto kao i Klica i Dodić, Rajić je rekao neke informacije koje je prešutio na prethodnom suđenju 2001. godine.

Sudska trakavica s Jelavićem traje već četrnaest godina zbog pokušaja ubojstva Sliška 29. siječnja 1995. u Maksimirskoj 108. Budući da je taj pokušaj propao, Sliška se htjelo likvidirati 'ambrustom' 28. studenoga 1999. na Cvjetnom trgu kada je poginuo slučajni prolaznik Zoran Domini, vlasnik videoteke u Preradovićevoj.

Na prošloj raspravi Jelavić se izjasnio da nije kriv.

Sud je od prošle do današnje rasprave trebao ustanoviti tko se služio suterenskim stanom u Maksimirskoj 109 u kojemu bi se trebao obaviti i očevid kako bi se ustanovilo je li se iz njega moglo pratiti kretanje Sliška čija je tvrtka Bonaparte bila smještena preko puta na Maksimirskoj 109, izvijestio je Jutarnji list.

Prema navodima optužnice, koju zastupa Dunja Pavliček, tužiteljica i iz postupka tzv. zločinačkoj, na Sliška i Dodića, koji su bili u Kadettu, u noći 29. siječnja 1995. ispaljeno je 47 hitaca, no oni su preživjeli atentat.

Sliško je preživio i prvi pokušaj ubojstva na Cvjetnom trgu, a likvidirao ga je u ožujku 2001. strani plaćenik James Cappiu, s hrvatskom putovnicom. Krunski dokaz koji tereti Jelavića u tom postupku je sportska torba u kojoj je nađen papirić od teniskih terena kojima se u to vrijeme koristio Jelavić.

Suđenje za dva pokušaja ubojstva Vjeke Sliška i slučajnu likvidaciju Zorana Dominija ponavlja se treći put jer Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud preuranjeno prihvatio Jelavićev alibi da je kobne noći u studenome 1999. oko jedan sat stao na benzinskoj postaji u Jagićevoj ulici i karticom platio gorivo.

Naime, na suđenju je utvrđeno da je tom istom karticom netko drugi u dva navrata plaćao gorivo, dok je Jelavić već bio u pritvoru. Također, sporna im je tvrdnja Jelavićeve obrane da tragovi baruta na njegovim rukama potječu od pucanja u streljani.

Prvi put se Jelaviću za navedene zločine sudilo u zatvoru u Remetincu, u postupku protiv tzv. zločinačke organizacije, a zatim i pred sudskim vijećem pod predsjedanjem Marijana Garca, čiju je presudu iz travnja 2007. Vrhovni sud ukinuo prema žalbi tužiteljstva.

Presuda je ukinuta zbog pogrešno utvrđenih činjenica, olakog prihvaćanja Jelavićeva alibija i neprimjenjivanja istih kriterija kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka, jer su svjedoci bliski Slišku paušalno i bez argumenata proglašeni nepouzdanima, a svjedoci Jelavićevi prijatelji vjerodostojnima.