Prije 15 godina u Hrvatskoj se godišnje otkrivalo do 750 oboljenja od karcinoma dojke. Prošle godine, upozoravaju iz Udruge žena liječenih na dojci, ta se brojka popela na alarmantnih 2.300 do 2.400 oboljelih žena. Njih više od 1.000 je umrlo
'U našoj regiji oboli oko 300 žena godišnje, što je 10 posto od ukupnog broja oboljelih u Hrvatskoj, ali na temelju svoga 40-godišnjeg bavljenja problemom karcinoma dojke, ne bih mogao reći da je učestalost veća nego drugdje', kaže dr. Ivo Štambuk, predsjednik Udruge žena liječenih na dojci, za Slobodnu Dalmaciju
Upozorava kako u svijetu raste broj oboljelih, pa i u Hrvatskoj. Navodi i primjer po kojem je karcinom dojke u Japanu relativno rijetka bolest, no kad se Japanke presele u SAD uskoro obolijevaju jednako često kao i Amerikanke
'Očito se radi o tome da na pojavu bolesti utječe i stil života, dakle način prehrane i podneblje, a među rizičnim faktorima se spominju i kozmetički proizvodi, nošenje, odnosno nenošenje grudnjaka, te stres kao okidač svih zloćudnih bolesti. Prije žene po našim selima nisu reagirale na tu pojavu, nije se o tome previše vodilo računa, a danas se žene po selima redovito kontroliraju, na što ih potiču tamošnje volonterke', napominje Štambuk.
Ukazuje i na zabrinjavajuću činjenicu po kojoj danas obolijeva sve više žena mlađih od 50 godina, pa navodi i primjer oboljele 19-godišnje djevojke
Da je rak dojke problem globalnih razmjera, svjedoči i podatak da se u svijetu dva puta godišnje na njega upozorava, jednom u proljeće, na Dan narcisa, i drugi put u listopadu, na Dan ružičaste vrpce. No, stručnjaci ukazuju kako nikad nije dovoljno edukacije i predavanja koja imaju za cilj osvijestiti potrebu za sekundarnom prevencijom, što znači da se karcinom otkrije u ranoj fazi kada devet od deset žena ima šansu za preživljavanje.
Dobra je vijest, navodi Slobodna Dalmacija, da se sve bolje provodi Nacionalni preventivni program, u čemu je ova udruga dala svoj obol. Udruga ima sve bolju suradnju sa svim specijalistima koji su uključeni u liječenje, sve naše žene dobivaju najbolju terapiju, jednaku kao i one u EU-u, iako još ne idemo ukorak s Europom kad je riječ o mogućnostima rekonstruktivne kirurgije, ali to je već sasvim druga priča.