'Zatvoreno društvo'

'Samo s rezervacijom'

'Samo za stalne goste'

Hamado Dipama je na ulazu u skoro sve klubove u Münchenu čuo slične rečenice. Za ovog 39-godišnjaka, koji je u Njemačku kao izbjeglica stigao 2002. godine iz Burkine Faso, noćni provod uglavnom završava pred vratima lokala na kojima stoje izbacivači. 'To je naša svakodnevica', kaže Dipama. I njegovi prijatelji imaju slična iskustva. Mnogi su u međuvremenu potpuno odustali od večernjih izlazaka. 'Oni kažu da to više ne predstavlja zadovoljstvo, da ih to boli', priča Dipama za Deutsche Welle

On je član Vijeća za strance u Münchenu. I više ne želi tolerirati tu praksu. Najprije je zajedno sa šestoricom prijatelja afričkog, turskog, francuskog, grčkog i njemačkog podrijetla odlučio provjeriti je li stanje stvarno tako zabrinjavajuće. Jednog vikenda u travnju prošle godine izašli su u grad. Rezultat je bio katastrofalan: on i još jedan prijatelj crne boje kože nisu uspjeli ući u 20 od 25 klubova! I prijatelj turskog podrijetla je češće imao problema. Nasuprot njima, prijatelji svijetle boje kože pušteni su u sve klubove.

Dipama se toliko razljutio zbog tih iskustava da je podnio sudsku tužbu kojom je zatražio odštetu. 'To se ne smije nastaviti tolerirati', objasnio je. Njegova se tužba temelji na Općem zakonu o ravnopravnosti koji zabranjuje diskriminaciju na temelju nacionalnosti, spola, vjerske pripadnosti, invalidnosti ili svjetonazora. Sudski postupak je pokrenut krajem travnja ove godine.

No pravno gledano situacija nije baš posve jasna. Naime, klubovi imaju pravo birati svoje goste. Gdje tu onda počinje diskriminacija? Šef jedne zaštitarske tvrtke je dapače izjavio da se u klubove ne puštaju samo gosti u trenirkama ili prljavim tenisicama, osobe pod utjecajem alkohola ili maloljetnici. 'Dokazi su vrlo proturječni', rekao je na početku sudskog postupka sudac Ulrich Locher.

Priču u cijelosti možete pročitati ovdje