Zbog ubojstva šestorice zarobljenika JNA, Radovana Barberića, Zdravka Dokmana, Radovana Gredeljevića, Ivana Hojsaka, Mirka Ostojića i Boška Radonjića, kao i teškog ranjavanja civila Save Kovača, podignuta je u rujnu 2001. optužnica za ratni zločin protiv četvorice bivših bjelovarskih policajaca: Luke Markešića, Zdenka Radića, Zorana Marsa i Ivana Orlovića. Suđenje je završeno mjesec dana kasnije, kada su optuženi oslobođeni krivnje te su pušteni iz pritvora u kojem su bili od kolovoza iste godine.

Nakon žalbe Državnog odvjetništva, Vrhovni sud u travnju 2004. ukida oslobađajuću presudu bjelovarskog Županijskog suda, navodeći da bi trebalo pozornije razmotriti iskaz svjedoka Tihomira Wagnera, voditelja smjene operativnog dežurstva u PU bjelovarsko-bilogorskoj iz čijih su prostorija odvedeni zarobljenici. Predmet se vraća na ponovno suđenje, ali pred varaždinski Županijski sud.

Prvo suđenje u Varaždinu počelo je u studenome 2004. godine, a optuženi su u veljači iduće godine ponovno oslobođeni. Nakon žalbe, Vrhovni sud u veljači 2007. ukida i tu oslobađajuću presudu navodeći da ukoliko se ne može s potpunom izvjesnošću utvrditi odgovornost okrivljenih za odvođenje i strijeljanje, nužno je utvrditi postoji li njihova odgovornost kao supočinitelja ili pomagača u zločinu. Predmet se ponovno vraća na prvostupanjsko suđenje, ali ovaj put pred isto sudsko vijeće.

Nakon što se optuženima u promijenjenoj optužnici stavljalo na teret da su pomogli nepoznatim osobama u počinjenju ratnog zločina prema ratnim zarobljenicima i civilnom stanovništvu, sudsko vijeće sastavljeno od tri suca u prosincu 2007. donosi osuđujuću presudu. Markešić biva osuđen na četiri, a ostali na po tri godine zatvora.

Na tu osuđujuću presudu žale se okrivljenici, a Vrhovni sud u veljači ove godine ukida presudu te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali sada pred novo vijeće. Vrhovni sud, ukratko, sada smatra da pomaganje u izvršenju zločina nije samo uzimanje ključeva prostorija u kojima su bili zatvoreni zarobljenici, već treba utvrditi tko ih je odveo te vozilom odvezao u šumu. Budući da se potonje radnje u izmijenjenoj optužnici stavljaju na teret nepoznatim počiniteljima, to daje optimizam obrani okrivljenih koja očekuje oslobađajuću presudu i nakon četvrtog prvostupanjskog suđenja.

Bez obzira kakva na kraju bila četvrta prvostupanjska presuda, gotovo sigurno će uslijediti žalbe barem jedne strane. To znači da će se s predmetom četvrti put suočiti i Vrhovni sud, pa je za očekivati da će kroz godinu, dvije ili tri konačno pravomoćno dovršiti postupak, kad već nije dosad.