Biolog Alfred Kniewald, humani genetičar i pionir na području asistirane humane reprodukcije, uputio je otvoreno pismo javnosti reagirajući na, kako je naveo, 'igre sa Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji koje prelaze sve granice dobrog ukusa'. Reagiranje koje je dr. Kniewald, kako navodi, napisao 's dubokim poštovanjem prema svim parovima na putu prema ostvarenju svojeg najuzvišenijeg životnog cilja – osnivanja obitelji', prenosimo u cjelini
'Država smo 'izuzetne' demokratske slobode u kojoj se uglavnom javne optužbe i uvrede ne sankcioniraju.
Vrlo glasne su diskusije i rasprave kompetentnih, ali još češće nekompetentnih ljudi vezano za novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Potonji naklapaju o valjanosti zakona, zagovaraju smiješne, alternativne metode liječenja s kojima je u najboljem slučaju moguće liječiti eventualno 10 posto parova
Takve metode liječenja, rekao bih, potječu iz žablje perspektive neprofesionalaca koji donose nestručne procjene bioloških zbivanja (a ne znam s kojim pravom i hrabrošću) te svojim nekompetentnim izjavama i poluinformacijama obmanjuju i zavode široku masu.
Te iste nestručne, no medijski vrlo eksponirane osobe po raznim tribinama i u javnosti dijele i meni osobno razne epitete kao npr. predator te tvrde da svjesno 'ubijam' 30 posto živih bića, tj. ranih embrija prilikom odmrzavanja! U razvijenim demokracijama bih mogao tužiti ove pojedince za ovakve izjave.
Uistinu sam razočaran u Sustav, u ignoranciju Vlade prema konstruktivnim prijedlozima, dopunama i izmjenama nekih nedorečenih ili pogrešno koncipiranih paragrafa zakona koje je Ministarstvo zdravlja primilo od struke (embriologa). Razočaran sam i blasfemijom klera te egzibicionizmom određenih udruga (I ja sam bio embrij, Hoću tatu i sl.).
Kratki osvrt na predloženi zakon koji je preglomazan i 'razvodnjen' u 63 paragrafa te nedorečen i tendenciozan: zakonskom se odredbom određuje broj jajnih stanica koje se smiju oploditi; određuje se povrat ranih embrija u jajovode (umjesto u maternicu???); vraćanje ne samo sjemena i ranih embrija već i 'jajnih stanica' u maternicu žene, što je 'nonsense'; kryo pohrana, kao nemedicinska usluga pada i dalje na teret poreznih obveznika i na taj način ne obvezuje par u postupku najmanje pet godina, što inače u svijetu nije praksa (tamo se ta usluga plaća); sam naziv Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji je nedorečen jer se radi o kompleksnom sustavu i suradnji biologa i medicinara pa bi bilo ispravno dati mu ime 'biomedicinski pomognuta oplodnja (BMPO)'.
Naveo sam samo nekoliko primjedbi na prijedlog Zakona o potpomognutoj oplodnji od sveukupno 30-ak koje je struka – Hrvatska udruga embriologa - poslala Ministarstvu zdravlja. Niti jedna od poslanih primjedbi nije uvažena ili uvrštena u konačni prijedlog Zakona o potpomognutoj oplodnji, niti se Ministarstvo na iste primjedbe oglasilo na bilo koji drugi način.'
