Globalnim projektom neprofitnog Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara(ICIJ) sa sjedištem u Washingtonu, britanskog Guardiana i BBC-ja razotkrivena su imena ljudi koji se kriju iza anonimnih offshore tvrtki u tzv. poreznim oazama
Istraživački novinari ujedinjenim snagama pokazali su da je moguće razotkriti mrežu prevaranata - lažnih direktora offshore tvrtki, uglavnom Britanaca: identificirano je više od 21.500 tvrtki pod vodstvom 28 tzv. ovlaštenih direktora, koji igraju ključnu ulogu u prikrivanju novčanih transakcija s ciljem utaje poreza i prikrivanja imovine. To čine prodajući svoja imena osnivačima offshore kompanija, koji ih koriste na službenim dokumentima tvrtki s adresama na opskurnim lokacijama širom svijeta.
U Velikoj Britaniji to nije nezakonito, a ponekad takvi direktori imaju legitimnu ulogu u kompaniji. No prikupljeni dokazi sugeriraju da 28 istraženih direktora zapravo nisu upravljali tvrtkama koje su nominalno vodili. Takve tvrtke registrirane su na Britanskim Djevičanskim otocima, ali i u Irskoj, na Novom Zelandu, u Belizeu i samoj Velikoj Britaniji.
Više od 20 britanskih agencija prodaje offshore kompanije, a nekoliko njih u paketu nudi i lažne direktore. Bračni par Sarah i Edward Petre-Mears, koji su s britanskog otočića Sark u La Mancheu preselili na karipski otok Nevis, prodali su svoja imena više od 2.000 puta. 'Upravljali su' nizom različitih aktivnosti, od kupnje luksuznih ruskih nekretnina do internetskih stranica pornografskog i kockarskog sadržaja.
Britanska vlada još 1999. ustvrdila je da je industrija lažnih direktora 'učinkovito stavljena izvan zakona' nakon sudske presude kojom je definiran nulti stupanj tolerancije za 'situacije u kojima netko preuzme direktorski položaj u određenom broju tvrtki i potom potpuno odbaci odgovornost'. Sada je, međutim, ustanovljeno da se takva presuda nije odrazila na sudsku praksu.
Lažni direktori skrivaju čitav niz stvarnih vlasnika, uključujući one koji su savršeno legalni, od ruskih oligarha do opreznih spekulatora s britanskog tržišta nekretnina. Svi oni, međutim, žele prikriti pravi identitet. Među razotkrivenim stvarnim vlasnicima su i sljedeći:
• Vladimir Antonov, ruski milijarder s londonskom adresom, vlasnik nogometnog kluba Portsmouth, koji osporava zahtjev za izručenjem upućen zbog navodnih zloupotreba u vođenju litavske banke
• Yair Spitzer, softverski inženjer iz sjevernog Londona, koji je preprodavao londonske stanove. 'Ovlašteni britanski računovođe rekli su nam da je ta struktura... bila savršeno legalna', rekao je Spitzer.
• Bogata izraelska obitelj Hackmey, čiji su članovi iskoristili offshore kompaniju registriranu na Djevičanskim otocima za kupnju poslovnog kompleksa u Londonu za 26 milijuna funti.
• Nicholas Joannou, čija je Armstrong Grupa prodavala dionice s adrese na trgu Berkeley u središtu Londona.
• SP Trading, koji je 2009. povezan sa skandalom vezanim uz kazahstanskog biznismena i oružje za Iran. Direktori s pacifičkog arhipelaga Vanuatu nisu imali pojma o stvarnim aktivnostima tvrtke; Guardianu su rekli potvrdili 'veoma malo slučajeva zloupotrebe klijenata'.
BBC-jeva Panorama uskoro će prikazati detalje iz istrage: James Turner, agent iz jorkširske tvrtke Turner Little, nudi novinaru na tajnom zadatku lažne direktore u Belizeu za tvrtku s ciljem utaje poreza. 'Oni neće ni znati da su direktori, oni samo dobiju novac', rekao je Turner.
Predstavnik druge tvrtke, Atlas Corporate Services, traži pak maksimalnu tajnost podataka. Objašnjava da mnogi njegovi lažni direktori nisu uopće svjesni da se njihova imena koriste u službenim dokumentima. Jesse Hester, koji upravlja tvrtkom Atlas Corporate Services s Mauricijusa, uvjerava potencijalnog klijenta da nema puno izgleda da će ga britanske vlasti razotkriti. 'Poreznici nemaju sredstava da svakoga provjeravaju i gone... Procjenjuju da su im šanse jednake šansi za dobitak na lotu', kaže Hester.
Otkrića iz projekta Guardian će objavljivati u tjednom serijalu s ciljem uklanjanja vela tajnovitosti s offshore kompanija, koje su najmutniji segment britanske financijske industrije. Britanski Djevičanski otoci osobito su uspješno utočište zahvaljujući iznimnoj tajnovitosti. Od 1984., kada je taj karipski teritorij pod kontrolom Ujedinjenog Kraljevstva proglašen poreznom oazom, prodano je više od milijun tvrtki pod anonimnim vlasništvom.
Kupci su često ljudi koji iz raznih razloga, nekad i potpuno legalnih, ne žele obznaniti što rade sa svojim bogatstvom.