Ako pitate prijatelja koji je igrao originalni Red Orchestra da vam ga malo pobliže opiše, velike su šanse da prva stvar koja mu padne na pamet bude težina. Naime, originalni Red Orchestra je vrlo teški FPS koji definitivno nije bio za svakoga. Gameplay prvog dijela bismo najbolje mogli opisati kao kombinaciju hardcore realizma poput onog iz originalnog Operation Flashpointa, pomiješanog s intenzivnom akcijom starijih Call of Dutyja. Njegov nastavak s tematikom Drugog svjetskog rata Heroes of Stalingrad u tome neće biti iznimka. Ako vas metak kojim slučajem pogodi u neki vitalni dio tijela, poljubit ćete zemlju s licem prema dolje. Ako vas pak rane, počet ćete obilno krvariti te će vam jedini spas biti da sanirate ozljede pomoću zavoja, ali niti to koji put nećete stići jer će se ekran zacrniti taman prije nego završite s previjanjem. Zaboravite bezglavo jurišanje i glumljenje Ramba jer će vas ta taktika uvijek i bez iznimaka koštati glave.

Nasreću, Heroes of Stalingrad sadrži nekoliko igraćih mehanika koje će vam pomoći da ostanete živi bar neko vrijeme. Cover system će vam omogućiti da se brzo sklonite uz obližnji zid ili strukturu odakle možete brzo proviriti, ispaliti nekoliko metaka te se vratiti u početni čučeći stav. Dobra stvar je što vas skrivanje iza objekata neće prilijepiti za isti, već ćete se vrlo lako moći odmaknuti ili udaljiti od njega ukoliko želite promijeniti poziciju. Dok ste u zaklonu, na neprijatelje možete pucati i na slijepo. To ne znači da ste s tom metodom nešto manje precizni od one kada vidite u koga pucate. O, ne, ne! To znači da uopće nećete vidjeti na koga pucate zbog perspektive iz prvog lica. Pucanje na slijepo bi moglo biti puno korisnije u manjim i užim prostorijama, ali na otvorenom bojištu nekako sumnjamo.

Mjesto radnje novog Red Orchestra je Istočni front za vrijeme Drugog svjetskog rata. Igra će se vrtjeti oko Staljingrada te će u početku sadržavati desetak mapa s tendencijom dolaska novih nakon što igra izađe u komercijalnu uporabu. Komandiranje jedinicama koje su formirane u sqoadove, njihov moral i intenzivna borba samo su neke od značajki ovog naslova u kojem se čak i intenzitet glazbe prilagođava moralu vojnika. A kada smo kod glazbe, treba naglasiti kako je za nju odgovoran Sam Hulic, poznatiji po glazbi iz Mass Effecta. Građevine u Herojima iz Staljingrada su podložne destrukciji pa iako ih ne možete sravniti do temelja kao što je to slučaj u Bad Companyu 2, moći ćete uništiti krovove i zidove kako biste se riješili dosadnih snajperista koji unutra kampiraju.

Multiplayer komponenta igre je također zastupljena i ona prema prvim najava izgleda zaista impresivno. Sadržavat će tri moda igre: firefight, countdown i territory. To su sve varijacije klasičnih multiplayer modova poput team deathmatcha i conquesta, ali sa suptilnim Red Orchestra zapletom. Osim toga, postoji i multiplayer kampanja što je nešto što do sada nismo imali prilike vidjeti u pucačinama iz prvog lica. U tom modu igračima će biti prikazana karta Staljingrada koja je podijeljena na deset sektora. Svaki od tih deset sektora ima svoje zasebne karte koje se potom raspodijele između dviju zaraćenih snaga. Svaka strana ima na raspolaganju victory bodove koje može potrošiti u svrhu napada ili obrane pojedine provincije. Pobjedu u ovom modu postići ćete bilo da osvojite sve teritorije bilo da protivničkoj ekipi privremeno oduzmete sve bodove.

Nadamo se da će ovaj vrlo zanimljiv i obećavajući naslov dobiti publicitet kakav zaslužuje, prvenstveno zbog kvalitetnih gameplay elemenata i inovativnih rješenja. Za sada je sigurno da će se igra pojaviti za PC, dok za konzole nismo baš sigurni. Prema najavama, Red Orchestra 2: Heroes of Stalingrad trebao bi se pojaviti u drugom kvartalu ove godine, ali tu informaciju uzmite s dozom rezerve. Naime, vrlo je velika šansa da naslov odgode za nekoliko mjeseci.