S gardom izazivača kao da juriša na predsjedničku fotelju, a ne da je brani zajedno sa svojih donedavnih 150 posto podrške građana u javnim istraživanjima, Josipović je kroz gotovo dva sata uspio provući tezu da Kolinda Grabar Kitarović laže. Pa makar i o stvarima zbog kojih Zemlja neće skrenuti sa svoje putanje, poput plaće u NATO-u ili toga koliko je puta sjela u službeni Vladin avion.

S njezine strane pak ostat će zapamćena optužba da je najgora predsjednička osobina vječita briga za vlastiti rejting i politika nezamjeranja, što je aktualnom predsjedniku - koji onako mlitav ionako već godinama nosi posprdni nadimak 'rejting-efendije' - valjda najgora uvreda. Pa se tri dana prije izbora malo propeo, ipak pazeći da se ne zamjeri nikome.

Ostalo viđeno u debati ulazi u uobičajeni HDZSDP folklor. 'U vaših pet godina živimo loše', kazat će izazivačica. 'Da, ali to je zato što ste vi krali prije toga', odgovorit će Josipović. 'Ali vi ste sljednici komunista koji su klali hrvatski narod', odgovara kandidatkinja HDZ-a i rasprava tu obično zapne.

No vrijedno je notirati nekoliko zanimljivih detalja: Grabar Kitarović, otkrilo se, smatra da se šef njezine stranke Tomislav Karamarko 'malo previše bavi prošlošću'.

Josipović se navodno posljednjih godina svađao sa Zoranom Milanovićem, makar to najčešće bilo oko vlastitih ovlasti.

Kolinda je 'u razgovoru sa stranim službama doznala da one hrvatske ne funkcioniraju baš najbolje', a pri kraju debate čak se zahvalila 'svojim prijateljima i savjetnicima iz međunarodne zajednice'.

Ivo je odjednom otkrio da u izraelskom Knessetu nije govorio o 'ustaškoj guji u njedrima', nego tek nezrelim klincima i marginalnim grupicama koji siju fašizam po Facebooku.

Ona je poneki manjak argumenata nadomjestila širokim samozadovoljnim osmijehom od uha do uha, premda se razgovaralo i o ozbiljnim stvarima poput terorizma i makar u tom trenutku pozivala građane da 'budu budni i prate što se oko njih događa'.

On se tek jednom zaletio spominjanjem Zdravka Mamića kao HDZ-ovog donatora, vjerojatno shvativši da se u čačkanje po donacijama za kampanju ni sam ne bi dobro proveo. Spomenula bi mu barem Roberta Ježića - jednoga od HDZ-ovaca o kojemu, naravno, pojma nema, kao ni o bilo čemu što se događalo oko nje u vrijeme dok je boravila u Hrvatskoj.

Jer, naravno, tek kad se otisnula u inozemstvo dobila je puni uvid. Njenim riječima, tada 'nije živjela u Hrvatskoj, ali živjela je s Hrvatskom'. I tako su Zdravko Mamić i problemi u nogometu ponovno ostali netaknuti, što očito svima odgovara - jedan kandidat od njega prima pare, drugi u pet godina nije guknuo o tom problemu.

Svojih pet minuta u debati ponovno je dobilo onih nekoliko stotina tisuća blokiranih, ovršenih i deložiranih građana, kao i Udruga Franak, što im ni sutra ni nakon nedjelje gotovo sigurno neće olakšati situaciju. No zato bi Josipovićev savjetnik za nacionalnu sigurnost Saša Perković mogao biti miran: jedan kandidat bi ga vjerojatno zadržao, a drugi o njemu ima 'dobro mišljenje'.

Riječ po riječ, naši kandidati su se nešto vidljivije razdvojili tek kad je na red došao Josip Broz Tito i u tom trenutku Josipovićev reflektor je prigodno krepao ostavivši ga da o prošlosti priča u mraku. Doznali smo da i Grabar Kitarović dolazi iz partizanske obitelji, samo što su se svoje kape odrekli nedugo nakon Drugog svjetskog rata.

I jedno i drugo, uglavnom, žive dosta solidno: on je sam sebe ocijenio četvorkom - što valjda predstavlja četiri stana, što li već - a ona je svoju golemu ušteđevinu zaradila marljivim prevođenjem. Ona se baš i nije proslavila poznavanjem Ustava, a on je cinično poručio da su se krediti u švicarskim francima podizali u vrijeme HDZ-ove vlade.

Napad je Josipoviću valjda najbolja obrana.