Što smo naučili u političkoj 2016. godini? Pa to da je HDZ ostao manje-više isti, jer i novi vođa stranke nema hrabrosti reći 'popu pop, a bobu bob'. Zapazili smo i to da je SDP svjesno izvršio kolektivno samoubojstvo, kao i to da se Most prokazao jednom od najvećih prevara hrvatskih birača u novijoj povijesti. Naučili smo i da istina gubi. Golove zabijaju oni koji igraju na dojam i najčešće potpuno neutemeljene osjećaje kod svih nas
Ova je godina što se politike tiče bila sve samo ne dosadna. SDP-ova premijera Zorana Milanovića u Banskim dvorima zamijenio je nestranački, de factoslučajni premijer Tihomir Orešković kojeg je ubrzo srušila stranka koja ga je i dovela na vlast – HDZ. I to u parlamentu, usprkos žestokom protivljenju koalicijskih partnera iz Mosta.
HDZ-u je u pomoć priskočio SDP. Stranka koja je imala velike šanse pobijediti na rujanskim izborima. Ali nije. Opet je izgubila od HDZ-a koji je još jednom zbog podrške Mosta (p)ostao vlast. Podrške koja je stigla unatoč tome što ih je Most zbog veze Karamarka i MOL-a proglasio strankom koja radi na štetu nacionalnih interesa.
SDP je u međuvremenu odlučio postati beznačajna oporbena stranka. Za novog vođu izabrali su političkog antitalenta Davora Bernardića. Glupo im je, izgleda, od HDZ-a na knap serijski gubiti izbore. Ubuduće izbore žele gubiti velikom razlikom. Da se ne bi, ne daj bože, zamarali eventualnim postizbornim pregovorima o sastavljanju parlamentarne većine. U opoziciji im je ionako bolje. Ne radiš puno, a plaćica ide.
Novi šef HDZ-a Andrej Plenković, ustoličen u srpnju, u javnim nastupima vrlo je ozbiljan. Tako nas barem žele uvjeriti njegovi sve brojniji apologeti. Istina je nažalost drukčija. Jer premijer kukavički čak ni sramotni i zločinački 'Za dom spremni' ne želi nedvosmisleno osuditi.
Godina kojoj brojimo zadnje dane bila je godina pune afirmacije protusistemskih stranaka. Živi zid je rasturio na rujanskim parlamentarnim izborima, a Ivan Pernar postao je najveća zvijezda u Saboru. Njegov koktel istina, poluistina i manipulacija postao je jedan od najtiražnijih političkih artikala. No ipak je pozicija Mosta ove godine bila najzanimljivija.
Teško se sjetiti ijedne druge stranke kojoj je uspjelo u manje od godinu dana postati vlastitom karikaturom. HDZ-u i SDP-u trebalo je za dostizanje tog statusa puno više godina. Samoprozvani superioran moralni arbitar hrvatske političke teorije i prakse, psihijatar iz Metkovića Božo Petrov posjeo je cijelu naciju na kauč kako bi nas izliječio od mentalnog ropstva i bolesti cikličkog glasanja za, tako je govorio, klijentelističke stare stranke poput HDZ, SDP, HNS…
'Nema zapošljavanja po babama i stričevima', 'nacionalni interesi iznad svega' i njegove slične milozvučne parole pregazila je stvarnost. Novinari su Petrovu do gležnja skinuli gaće kada su svojim tekstovima spriječili da njegov kum postane veliki šef u Hrvatskim vodama.
Zbog svega navedenoga, mudro bi bilo od političke 2016. izvući najvažniju pouku: osvještavanje činjenice da živimo u vremenu u kojem istina gubi bitku. Važniji je postao dojam, osjećaj koji je najčešće potpuno neutemeljen. Oksfordski rječnik za riječ godine izabrao je kovanicu 'post-truth' ('postistinitost', 'postčinjeničnost').
Riječ koja se, objašnjavaju, odnosi ili označava okolnosti u kojima objektivne činjenice manje utječu na oblikovanje javnog mnijenja od emocija i osobnih uvjerenja. Potkrijepili su to ovogodišnjim političkim kampanjama: prva je Brexit, a druga je Trumpova.
