Grad je, naime, kroz zadnjih dvadesetak godina promijenio gospodarsku strukturu i od industrijskog diva okrenuo se novim djelatnostima koje očito ne generiraju višak radnih mjesta. Nema posla, nema doseljavanja, ali zato ima selidbe u prigrad i riječku okolicu. Možda je, stoga, upravo popis stanovništva jedan od najznačajnijih događaja ove godine jer su brojke jasno upozorile da ovakva Rijeka možda ipak ‘teče’ u krivom smjeru.

I ove su godine krah doživjele nekad slavne riječke firme, poput Transadrije, a strašna je i sudbina nekad jakog Diokija, čija su postrojenja na Krku i u Zagrebu tijekom 2011. bila manje u pogonu no ranije. Uz vlasnika Diokija, Riječanina Roberta Ježića, vežu se turbulencije u još jednom simbolu Rijeke – Novom listu. Ta se riječka novina, poput njenog sada već bivšeg vlasnika, našla u financijskim problemima, da bi u konačnici Zagrebačka banka uzela Ježiću Novi list i prodala ga vlasniku Glasa Istre Albertu Faggianu

Jedna od zadnjih perjanica slavne industrijske povijesti, Brodogradilište 3. maj, još uvijek preživljava, ali i nad njime visi mač nesigurnosti vezan uz nedovršenu i neizvjesnu privatizaciju.

Napredak je zabilježen na području turizma, ali dok se gradska i Lučka uprava prepucavaju tko je odgovoran za to što na novom putničkom terminalu nema cruisera i dok Zračna luka Rijeka nastavlja životariti, značajniji rast prihoda iz te gospodarske grane ne treba ni očekivati.

Velikim kapitalnim objektom ove godine mogli bismo nazvati cestu D 404, koja je zbog svoje dugotrajne gradnje i stalnog odgađanja otvaranja postala jedna od najpoznatijih cesta u Hrvatskoj. Stoga njeno otvaranje, iako je pridonijela barem djelomičnom raspetljavanju riječkog prometnog čvora, i ne bi trebalo slaviti kao neki uspjeh.

Od autobusnog kolodvora, knjižnice, muzeja i ostalih projekata koji se već godinama, da ne kažemo desetljećima, obećavaju - i dalje ništa. Doduše, Riječani su dobili prekrasnu plažu na Kantridi, a na Krnjevu se gradi još jedan veliki trgovački centar, no s obzirom na to da je praznih poslovnih prostora i u centru grada na bacanje, pitanje je koliko je i to razlog za hvaljenje.

Prazni poslovni prostori i manjak velikih investicija odrazili su se i na stanje gradske blagajne, proračun je sve manji, a o njegovu punjenju možda najbolje govori podatak da je krajem prošle godine Rijeka povećala prirez za čak 100 posto

Pohvalno je što napreduje gradnja džamije, kao i projekt riječkog kampusa, gdje su studenti nedavno uselili u novu zgradu Građevinskog fakulteta, ali taj projekt sa svim svojim fazama kasni već godinama. U konačnici, kakav je to kampus bez studentskog doma? Jačanje Sveučilišta morat će postati jedan od ključnih projekata za budućnost Rijeke, pogotovo kada se uzmu u obzir podaci o padu broja stanovnika i sve starijoj populaciji u gradu na Rječini.

U gospodarsko sivilo i tanju gradsku blagajnu kao da su se ove godine uklopili i ostali dijelovi riječkog javnog života. Noćni život je ipak posljednjih godina živnuo, no osim što se povećao broj ugostiteljskih objekata, ponuda sadržaja je, uz čast rijetkim izuzecima, i dalje provincijska.

Da nema Hartera festivala, mogućnost da se u Rijeci pogleda neko veće ime s europske ili svjetske glazbene scene bila bi svedena na minimum. Riječki karneval živi, a preživljavaju Riječke ljetne noći i druge manifestacije koje su, kao i riječki kulturnjaci te organizatori raznih događanja, previše ovisni o dotacijama iz ‘siromašne’ gradske kase.

Ni sportaši nisu usrećili Riječane tijekom 2011. Nogometaši već godinama tabore na sredini ljestvice, a često i u donjem dijelu, klub mijenja uprave, trenere, igrače, a boljih rezultata nema. Slično je i u ostalim sportovima, uz jednu iznimku – vaterpolo. Primorje je, naime, dovođenjem pojačanja i uspostavljanjem suradnje sa slavnim talijanskim Pro Reccom, stvorilo pravu vaterpolo groznicu. Gotovo sve utakmice na Bazenima Kantrida bile su rasprodane, pogotovo euroligaške. Ondje vlada atmosfera kakvu dugo nije proizveo neki riječki sportski kolektiv, a iako u sjajnoj sezoni nisu osvojili ni jedan trofej, vaterpolisti Primorja vratili su riječkim ljubiteljima sporta osmijeh na lice.

Godinu na izmaku dugo će pamtiti riječki političari. Prepucavanja između vladajućih (SDP) i oporbe (HDZ) bila su konstantna. Konačno je riješen slučaj riječkih Tržnica, koji je na prvog čovjeka grada Vojka Obersnela i njegove suradnike bacio sjenu sumnje da nije sve baš tako bajno u ‘urbanom ponosu Hrvatske’ i ‘najtransparentnijem gradu’, kako često tepaju Rijeci. Optužbe su odbačene, ali na rješenje DORH-a čekalo se godinu i deset mjeseci.

Osim toga, riječki SDP-ovci prezadovoljni su i činjenicom da su, kao što se i očekivalo, dali veliki obol pobjedi Kukuriku koalicije na nedavnim parlamentarnim izborima. Ta je koalicija u 8. izbornoj jedinici osvojila 11 mandata, a nagrada za ‘SDP-ovu utvrdu’ bit će čak tri mjesta u novoj vladi Zorana Milanovića za Riječane. Zlatko Komadina preuzima resor prometa, Slavko Linić držat će u rukama državnu blagajnu, dok bi Željko Jovanović, koji je u medijima tijekom prošle godine bio najprisutniji SDP-ovac, trebao preuzeti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Iako je politički korektno zalagati se za ravnomjeran razvoj cijele Hrvatske, mnogi se Riječani nadaju da će prisustvo tolikog broja ljudi u vrhu vlasti s područja Kvarnera ipak utjecati na to da se ubrzaju kapitalni projekti usmjereni na riječko područje. Od izgradnje sveučilišne bolnice, kampusa, nove željezničke pruge, preko autobusnog kolodvora, spašavanja brodogradnje, daljnjeg razvoja luke i slično.

Za pretpostaviti je, stoga, da će nova 2012. godina Riječanima biti bolja od ove na izmaku.