Jedni nisu željeli kompostanu u Brezovici, drugi građevinski otpad u Podsusedu, treći postrojenje za termičku obradu medicinskog otpada na Rebru, peti spalionicu kakva se predlagala 2012. uz pročistač otpadnih voda u Resniku, šesti pak nisu za nuklearni otpad na Ruđeru, sedmi sada ne žele Centar za gospodarenje otpadom (CGO) u Resniku, a izađemo li izvan zagrebačkih administrativnih granica, nitko ne želi ni nuklearni otpad iz Krškog.

I mogli bismo tako u krug. Kad se pojavi ideja da bi se negdje nešto izgradilo, uzbuni se dio građana, na terenu se odmah pojave stranke iz opozicije i stvar na kraju padne u vodu jer uvijek su neki izbori iza ugla. Jednom je to HDZ, drugi put SDP, treći put bandićevci, četvrti put Možemo. Svi su u nekom trenutku u nekoj kombinaciji bili protiv nečega i svi su u nekoj kombinaciji bili ili jesu na vlasti. I nije se dogodilo ništa osim što je brdo smeća samo raslo. Od eksplozije i požara u spalionici otpada Puto na Jakuševcu u ljeto 2002. godine do odrona u jesen 2023., Zagreb je napravio male korake u rješavanju tog velikog problema za skoro milijunski grad.

Štoviše, u međuvremenu je dobio dodatni problem jer ne zna kamo s muljem iz pročistača otpadnih voda kojeg se godišnje proizvede oko 80 tisuća tona. Izdašni ugovor predvidio je da profit ubire strani koncesionar, a mulj ostaje na brigu građanima Zagreba. Jedno vrijeme, utvrdilo se, za bivše vlasti, bacalo ga se, između ostalog, po međimurskim poljima. U zadnjem mandatu Milana Bandića, kojeg su poduprli HDZ i Neovisni za Hrvatsku, donesene su izmjene i dopune Prostornog plana Grada Zagreba 2017., kao i Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba. Nakon toga Zagreb je kupio zemljište propalog Diokija u Resniku s ciljem gradnje CGO-a, što je predviđalo i spalionicu.

Biootpad i kompostanu htjela je stotinjak kilometara udaljena Novska dok na javnom pozivu za građevinski otpad nije bio zainteresiran nitko izvan Zagreba. Kompostana u Novskoj činila se kao gotova stvar, međutim promijenila se lokalna vlast, a promijenila su se i EU-ova pravila oko financiranja i to je propalo. U međuvremenu je Bandić umro, stranka mu je izgubila na izborima, na vlast je stigao Tomašević i obećao zatvaranje Jakuševca do kraja mandata, a onda je u lipnju ove godine ustvrdio da to neće biti moguće, ali da je realna opcija 2026.

Tri problema

Tomašević želi CGO na istoj lokaciji u Resniku, u sklopu kojeg bi bila sva postrojenja, jer, kako je više puta ustvrdio, EU tako traži, a cijeli projekt težak je oko 300 milijuna eura.

Stoga je zatražio sastanak s premijerom Andrejem Plenkovićem kako bi se riješila tri pitanja: lokacija, jer zagrebački HDZ, koji je podržao Resnik s Bandićem, sada nije za njega, sufinanciranje iz fondova EU-a, ali i odnos sa Zagrebačkom županijom. Naime planirani CGO je biti zajednički projekt Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Kako je prije koji dan ustvrdio župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić oni su 2013. imali lokaciju za gradnju CGO-a na svom teritoriju, ali se, naveo je, 2015. promijenio nacionalni Plan gospodarenja otpadom, prema kojem ta županija ne može više imati svoj centar, već treba graditi regionalni centar s Gradom Zagrebom, a on je predviđen u metropoli. Taj se projekt planira i Planom gospodarenja otpadom RH za razdoblje 2023.-2028. Tomašević traži da se susjedna županija izbaci iz tog plana jer smatra nepravednim to da četvrtina miješanog komunalnog otpada iz Zagrebačke županije dolazi u Zagreb, a da ona nije htjela prihvatiti biootpad na svom teritoriju.

I dok stanovnici Jakuševca najavljuju nove prosvjede, tražeći da se riješi problem odlagališta na kojem završava i njihovo smeće - poteza kojim bi se to osiguralo preko noći jednostavno nema. I smeće će se tamo odlagati dok god ima mjesta za njega.

Rimsko rješenje u Amsterdamu

Jedino rješenje koje se nameće je da se otpad, kao što to čini Rim, izvozi. Naime talijanska prijestolnica, s populacijom od četiri milijuna stanovnika i 24 milijuna turista koji je godišnje posjete, godinama muku muči s otpadom, a to se zakompliciralo 2013. kada je zatvoreno privatno, najveće tog tipa u Europi, odlagalište Malagrotta. Dodatni problemi nastali su prošle godine kada je veliki požar teško oštetio najveću gradsku tvrtku za preradu otpada.

>>> Uveden novi režim odvoza smeća: Pogledajte kako iz zraka izgleda odron na Jakuševcu

Stoga su ove godine potražili rješenje u 1700 kilometara udaljenom Amsterdamu, u koji će u naredne tri godine, dok se ne napravi novo rimsko postrojenje, specijalnim vlakom izvoziti 900 tona baliranog otpada tjedno. To naravno ima i svoju cijenu, a iznosi, kako je objavila La Repubblica, 200 eura po toni, odnosno 28 milijuna eura za tri godine. Rimljani su dijelom riješili problem otpada, Amsterdam je dobio novac, a termičkom obradom otpada i struju i grijanje za 30 tisuća stanovnika sjevernog dijela grada. Kada bi se Zagreb odlučio na ovakav potez, to bi vjerojatno kao posljedicu imalo veću cijenu odvoza otpada. A onda bi se zasigurno našao netko tko je protiv toga. A i svi mogući izbori su u naredne dvije godine.