Sve je danas kultno. Bendovi i brandovi, automobili, jela, televizijske serije… Sve. Rezultat tog semantičkog cušpajza je nemogućnost snalaženja, kada se na sve lijepi isti epitet postaje teško procijeniti u kojoj je mjeri on opravdan, pogotovo zato što najčešće ipak nije.

No, ne treba biti previše strog. Različiti ljudi različito doživljavaju iste stvari. Netko će kultnim proglasiti koncert Nene Belana jer je baš tamo upoznao ljubav svog života, a i bilo je krcato, dok će drugi uporno i zadrto tvrditi da je 'Lovac u žitu' posljednje umjetničko djelo koje se može smatrati kultnim, ako ni zbog čega drugoga, a onda zato što je to, slučajno ili ne, obvezna lektira svih ubojica.

Postoje kultne birtije, a postoje i one 'kultne'. Ne znam u koju bi se skupinu svrstao Ro&Do. U određenim je društvenim krugovima taj kafić veći od života, neki ga preziru, a velika većina za njega uopće ne zna.

Cijene

Zagrebački prosjek. Kava s mlijekom je devet kuna, čaj deset, kola trinaest. Ima dobar izbor piva; Ožujsko, Karlovačko i Velebitsko su 13 (pola litre, dakako), Vukovarsko je 15, točeni Budweiser je 18, a ima i neki Orwell (0,3 stoji 28 kuna, pivski znalci će znati vrijedi li te novce) te Wales Bombardier (pola litre 22 kune). Decilitar vina je osam kuna, a domaće žestice su deset. Deset kuna stoje i raznorazne rakije (smokva, mirta, biska, borovnica) i likeri (šipak, limun…).

Interijer

Retro klasik. Što god to značilo. Kada uđete, u prvi će vam se čas činiti da ste ušli u neku kavanu iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Topla, žućkasta rasvjeta, drvo i crveni tapecirung. Onda ćete početi primjećivati detalje. Rock plakate i slogane koji strašno podsjećaju na Grunfove krilatice polijepljene po zidovima, sat koji ide unatrag (i brojke su mu postavljene obrnuto, ali nekako opet znate koliko je sati), velika šahovska garnitura koja samo čeka da je se rasklopi i upotrijebi na najbolji mogući način (ne, ovo nije nespretna rečenica, postoji barem stotinu načina na koji se šahovska garnitura može rabiti, ali samo je jedan najbolji, da, predvidivo, za igranje šaha).

Čitav je interijer jedna razmjerno nevelika prostorija (nisam dobar s procjenjivanjem kvadrata, ali tu bez gužvanja stane četrdesetak ljudi, s prinudnim i uvjetovanim dodirivanjem neznanaca i do sedamdeset) koja ima i jedan veliki separe koji to nije budući da vas, je li, ne separira ni od koga i ni od čega, već je integralni dio kafića.

Usluga

Nenametljivo prisna. Ako ne radi gazda, onda rade konobari (ili konobarice) koje je on vrlo dobro obučio. Podijelit će koju rečenicu s vama, upitati vas kako ste i kako podnosite ovo vrijeme. Neće to biti usiljeni razgovori, činit će vam se kao da ih doista zanima. Vještina vrijedna divljenja.

Klijentela

Šarena. Od ljudi koji Ro&Do doživljavaju kao kvartovski kafić i onih koji nakon obavljanja kupnje na Dolcu svraćaju na kavicu (za vrijeme dana) preko studenata koji za sebe misle da su posebni, ljudi koji žele osjetiti kućnu atmosferu čak i dok su u kavani, stranaca koji su čuli samo dobro o ovome mjestu, pa do onih kojima nije do izlaska u klub, ali bi rado osjetili malo klupske atmosfere.

Ima to svoga rezona, zahvaljujući ograničenom prostoru ovo mjesto navečer je kao stvoreno za upoznavanje novih ljudi, što je često čak i nemoguće izbjeći. Ta kako se ne upoznati s osobom s kojom čitavu večer stojiš rame uz rame ako baš nisi toliko asocijalan da to više nije predmet sprdnje, nego dijagnoza.

Sanitarije

Problematične. Dosta skučene i nepraktične. Iako nisam dobar s procjenjivanjem broja kvadrata, prilično sam siguran da ih čitav ovaj prostor nema više od pet. Jedan mali umivaonik i pisoar na pola metra od njega. Iza pisoara su vrata (koja se ne daju zaključati) iza kojih je, uvjetno rečeno, ženski toalet, sa školjkom i svime.

Problem je što je sve toliko nagurano da, ako gospođica želi ući u svoj prostor dok neki muškarac rabi pisoar, on mu se mora opasno približiti, možda čak i čelom dotaknuti zid jer tu je sve projektirano na milimetar. Stanovita razina čistoće ga izvlači, ali tek napola.

Posebna prednost

Opuštena i nepretenciozna atmosfera. Zaista vam se može učiniti da je tu sve moguće, da nema ograničenja, energija koju prostor isijava kao da otapa cinizam i gotovo možete pomisliti da su svi ljudi koji vas okružuju na najboljem putu da vam postanu prijatelji. Iako ih uopće ne poznajete. Imaju barem dvije dnevne novine.

Terasa je prilično velika i, unatoč tome što je zatvorena samo najlonom, neće vam biti zima. Pobrinuli su se za dekice pa se možete lijepo umotati. Osim toga, u dane vikenda ne bi vas smjelo iznenaditi ako vam se na stolu pojavi košarica s kikirikijem ili kakvom drugom zanimacijom.

Posebni nedostatak

Ako ste prvi put ovdje, možete dobiti dojam da ne pripadate. Kao da se svi poznaju otprije, a vi ste uljez. No, tome je lako doskočiti. Poslušajte ono što piše u cjeniku i sva je prilika da će vam se biti lakše uklopiti: 'Svaki dan u vaše/vidovito poduzeće/rakija, dve, tri/i krenite stazom sreće.'

Dosta je zadimljeno. To rješavanju otvaranjem vrata i prozora. Ova će vam metoda biti u najmanju ruku blago iritantna ako ste se u kafić došli skloniti od polarnih hladnoća.

Napomena

Rade dvokratno. Prva je šihta jutarnja, za kavice i onda otvaraju tek predvečer kada počinju kapati ljudi željni ozbiljnije okrepe.

Summa summarum

Ležerna, domaćinska i opuštena atmosfera veliki je plus. Nema baš puno takvih kafića. No, to je istovremeno i minus jer često ta atmosfera kućne zabave postane malo previše za nekoga tko, je li, nije baš svaki dan u toj dnevnoj sobi niti ima takve aspiracije već je samo došao popiti piće ili dva. Vrlo skučeni toalet još je jedna manjkavost preko koje nije lako prijeći.

Konačna je ocjena sedam od deset. Jasno je da toalet, zbog prostorne zadanosti, nije moguće mijenjati, ali dašak populizma podigao bi ocjenu barem za jedan bod.