Predstavljajući projekt razvoja detektora, senzora i naprednih materijala PaRaDeSEC, ravnatelj Instituta za tportal je objasnio da će sredstva povučena iz EU-a ići za plaće vrhunskih znanstvenika koji Ruđeru trebaju kako bi se profilirao kao svjetski konkurentan centar u ovom znanstvenom području.

Ideja je da se voditelju projekta, koji bi imao zadatak okupiti tim od pet vrhunskih stručnjaka koji bi predstavljao znanstvenu jezgru centra, ponudi plaća od 8500 eura bruto, što je jako puno za hrvatske uvjete, ali je uobičajeno za svjetske. Slično visoke plaće imali bi i ostali članovi tima.

'Hrvatska nije atraktivna zemlja za znanstvenike. Nije lako privući strance, primjerice Amerikance, da dođu ovamo. Zato im treba ponuditi solidne plaće. No isto tako lako može se dogoditi da će nam doći neki znanstvenici koji rade vani ali su podrijetlom iz Hrvatske ili iz bivše Jugoslavije budući da im ovo podneblje nije strano', rekao je Antičić.

Standardne plaće za vrhunske znanstvenike

Dr. sc. Neven Soić, eksperimentalni nuklearni fizičar, stručnjak za detektore na IRB-u kaže da je glavna svrha tog projekta upravo financiranje plaća vrhunskih znanstvenika u instituciji koja već ima ostale uvjete kao što su oprema, uređaji i sl.

'Veći dio od 2,5 milijuna eura išao bi za plaće znanstvenika koji bi svi bili dobro plaćeni. U Hrvatskoj bi to bilo nešto više od 4000 eura neto. U znanosti je to jako dobra plaća kakve na najboljim sveučilištima dobivaju redovni profesori, voditelji znanstveno istraživačkih grupa. Slično, možda malo više, dobiva se u SAD-u', rekao je Soić, koji je i sam uključen u projekt.

'Sredstva bi tek dijelom išla za organiziranje raznih događaja za prijenos znanja i iskustava – radionica, konferencija, tečajeva i slično. Najmanji udio, oko 200 tisuća eura, išlo bi za opremu', dodao je naš fizičar.

Za EU je bilo ključno da projekt bude u sinergiji s ostalima kao što je strukturni O-ZIP u kojem je Ruđer još prije dvije godine predvidio opremu za istraživanje i razvoj senzora, detektora i naprednih materijala. Dio opreme već postoji, a dio će se nabaviti od novih projekata koji su već dobiveni. Osim toga IRB ima višedesetljeno iskustvo s istraživanjem navedenih područja.

Centar bi bio motor cijele grane gospodarstva, a mogao bi uključiti i broje znanstvenike, poduzetnike te kompanije, hrvatske i svjetske. U rad bi se mogli uključiti i znanstvenici fakulteta kao što su PMF, FER, FESB i drugi sa sveučilišta u Zagrebu, Rijeci, Splitu itd.

'Nama je u interesu da centar bude otvoren, da se u njemu ne radi samo naša fizika već sva moguća istraživanja. Primjerice, detektori i senzori koriste se i u medicini, u znanosti okoliša, u robotici. Trebat će nam i napredno programiranje za obrade velikih količina podataka što se radi u računarstvu. Tako multidisciplinaran centar mogao bi privući nove svjetske tehnologije na kojima bi učili naši studenti, ali i naše manje i veće firme', rekao je Soić.

Jedini potencijalni problem u ovom projektu, kaže naš fizičar, jest činjenica da će on trajati pet godina tako da ne postoji garancija da će plaće ljudi koji dođu ostati iste. One bi mogle pasti na razinu ostalih na Ruđeru, no to nije neizbježno.

'Ako se nalaze usred karijere, takvi bi znanstvenici morali dati otkaz tamo gdje jesu i doći ovamo na ugovor na pet godina. Bilo bi logično očekivati da će htjeti trajno ostati u Hrvatskoj, vjerojatno na Ruđeru. Njihove bi plaće u takvoj situaciji mogle pasti na razine naših koje su četiri puta manje. No to nije nužnost. Ako svojim radom privuku nove projekte, moći će si isplaćivati veće', dodao je.

Centar bi mogao raditi senzore, detektore i materijale za velike svjetske projekte kao što su Veliki hadronski sudarač u CERN-u ili fuzijska nuklearka ITER koja se još gradi.

'Primjerice za ITER bi se mogli raditi senzori zračenja, stabilnosti, temperature ili tlakova koje podnose materijali. Mogli bi se izrađivati deseci vrsta različitih senzora', kaže naš sugovornik.

Vizija za dalje – mini-CERN

Uz sve navedeno Ruđer će do 2018. dobiti još 60 milijuna eura za svoja četiri glavna područja istraživanja – za biotehnologije, za zdravlje i prehranu, za okoliš i za napredne tehnologije i materijale.

Na inicijativu IRB-a Hrvatska se također kandidirala da postane središte svojevrsnog mini-CERN-a, istraživačkog središta koje bi radilo nešto što se ne radi nigdje drugdje u svijetu.

'Mogli bismo dobiti projekt vrijedan 400 milijuna eura, najjači svjetski izvor neutrona jer se u fuzijskom reaktoru stvaraju golemi tokovi neutrona. To postrojenje bi testiralo materijale koji bi mogli izdržati takve tokove neutrona kroz više godina. To su trebali napraviti Japanci, međutim oni dosta kasne pa bi se u Europi u sklopu EUROfusiona napravilo malo manje, ali još uvijek dovoljno dobro postrojenje. Hrvatski znanstvenici već sudjeluju u Eurofusionu, a IRB je nositelj inicijative. Tu se natječemo s Poljskom i Španjolskom čije su se vlasti ozbiljno uključile u utrku. To bi za cijelu Hrvatsku bila velika prilika. Centar bi mogao biti blizu Zagreba, ali ipak izvan, primjerice u Sisku ili Karlovcu gdje bi vjerojatno bilo solidnog tehničkog kadra. Nadamo se da će nas naše vlasti podržati jer je to životna prilika', rekao je Soić.