Svjetsko rukometno prvenstvo je završilo, iza nas su skoro tri tjedna druženja uz sport koji se ozbiljno doživljava samo u Europi, što dakako ne umanjuje još jedan veliki uspjeh hrvatskih rukometaša. Osim po srebru Metličića & co. i porazu od Francuza u finalu, neki će SP pamtiti i po tome što su zaprošeni u poluvremenu dvoboja za treće mjesto, i to tako što su na semaforu pročitali: 'Medo, hoćeš li se udati za mene?', drugi po tome da im je rođeno dijete, treći po raspadu braka...
Osobno, imao sam nesreću da, uz praćenje čitavog cirkusa oko SP-a, zalazim i u Kliniku za tumore na zagrebačkom Črnomercu.
Gužve su tamo, s obzirom na kapacitete, jednake onima kakve su vladale na utakmicama Hrvatske reprezentacije. S jednom malom razlikom - za tamo se ne traži karta više. Priznat ćete, boravak ondje teško je ne zapamtiti, baš kao i SP.
Jedno krilo zgrade nekadašnjeg Instituta već više od dvije godine u fazi je rekonstrukcije/nadogradnje, pa se tako vani nerijetko nema gdje parkirati, unutra je sve veći broj oboljelih i na kemoterapiju se zna čekati satima jer mjesta nema za sve odjednom, liste čekanja za operacije su poduže...
Sportske dvorane su, da podsjetimo, niknule u rekordnom roku, pet od njih šest sagrađeno je za potrebe SP-a, a izgradnju osječke i zagrebačke pratile su priče kakvih se ni scenaristi Obitelji Soprano ne bi postidjeli.
'Podloga je namjerno sjebana jer netko mora zaraditi i na ponovnom lijepljenju', poručio mi je dežurni cinik preko SMS-a za vrijeme ogleda Hrvata i Poljaka iznerviran njenim višekratnim razdvajanjem, i tako možda najbolje oslikao što neki misle o ovom SP-u.
Da puk u arenama nije željan samo igara, nego i kruha, postalo je jasno već prvoga dana SP-a u Splitu, kada je autoru konačnog blagoslova njihove izgradnje, premijeru Ivi Sanaderu, narod pokazao palac dolje.
Zvižduk iz škvera bio je čist i jasan, a na tome treba zahvaliti RTL-u koji je produkciju povjerio belgijskoj kući Alfacam. I to je bio najbolji dio TV priče. Izuzev Nevena Peroka i Filipa Brkića, koji je imao svojih 'briljantnih' trenutaka ('U dvorani se čuje muk', primjerice), ostatak voditelja najbolje je zaboraviti, ali to će biti teško jer neke njihove izjave već su uvrštene u antologiju gluposti sportskih komentatora.
'Ma, gdje je taj Rivera (izbornik Španjolske - op. a.) pronašao tog Ikera Romera?' (prvu zvijezdu momčadi), 'Realno, bili smo bolji od Francuza' (nakon poraza u finalu) dio su bisera koji su se mogli čuti. Ovdje još treba napomenuti da je na Facebooku osnovana i grupa 'za sve koje nervira Ana Miščević', odnosno ona koja ne zna reć 'r' koja se javljala iz publike.
Da je glupost neuništiva, potvrdio je zadarski gradonačelnik Živko Kolega naredivši skidanje zastava zemalja sudionica s Narodnog trga u Zadru jer je nekima zasmetala srpska.
O vašarskom cjenkanju na relaciji HRS - gradovi domaćini oko participiranja u troškovima turnira, nekoliko tjedana prije početka prvenstva, napisane su kartice tekstova i samo se potvrdilo kako se, zbog čega i na koji način pristupilo organizaciji. Vrhunski i kampanjski s desnice i ljevice jer lokalni izbori samo što nisu.
Kao šlag na kraju došla je odluka zagrebačkog poglavarstva koje za sufinanciranje SP-a nije platilo ni 10 milijuna kuna, (koliko je navodno bilo dogovoreno), ni 14 (realni troškovi po Gopcu), a ni sedam, koliko je na kraju bilo utanačeno, već sedam i pol.
Onih pola milijuna kuna poreznih obveznika gradonačelnik Bandić slavodobitno je izvadio iz zajedničke kasice prasice i dao HRS-u da se malo proveseli. Za usporedbu, recimo da je Međunarodna rukometna federacija (IHF) osvajače zlatne medalje, Francuze, nagradila sa 100 tisuća dolara (572 tisuće kuna).
Sada kad je završena prodaja šalova i kapa uz novine, piva na litre, ostaje nam srebro za utjehu i dvorane za otplatu u koje se mogu smjestiti pacijenti koji se gombaju po hodnicima onkoloških odjela. Da i oni mogu obući majicu s natpisom 'Proud to be a Croat'.
