Rusi trpe velike gubitke u ljudstvu i u tehnici, a dok za ljudstvo imaju puno dublji bazen iz kojeg mogu novačiti nove vojnike, kad je riječ o tehnici, tu su puno veća ograničenja u količini zamjenskih tenkova i oklopnih vozila koji mogu biti proizvedeni u određenom vremenskom roku. Tako je odavno poznato da ruska vojna industrija ne može popraviti oštećenu ili proizvesti novu tehniku koja bi nadomjestila onu uništenu u ratu, pa se poseže za onom koja desetljećima leži u vojnim skladištima.

Najbolji primjer ruskog očaja bila je prošlogodišnja aktivacija oklopnih transportera gusjeničara BTR-50 iz 1950-ih godina. Riječ je o 15-tonskom vozilu s dva člana posade, koje može prevesti do 20 vojnika, a obično je naoružano teškom strojnicom i ima relativno tanak oklop. U službu je ušlo 1954. kao glavno borbeno vozilo sovjetske vojske, no već 12 godina kasnije, pojavom težeg i jače naoružanog BMP-1, prešlo je u rezervu i opsluživalo pozadinu.

Početkom ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. svega je nekoliko vozila BTR-50 još bilo u upotrebi u ruskoj vojsci, i to u minornim ulogama, dok je ostatak bio pohranjen u skladištima. No s obzirom na velike gubitke, kao i nemogućnost proizvodnje dovoljno novih tenkova i oklopnih vozila, Rusi su počeli na bojište dovoziti muzejske primjerke. Tako su u borbama viđeni čak i prastari tenkovi T-55 i oklopni transporteri BTR-50.

Prazne se skladišta

Prema procjenama, ruska vojna industrija može godišnje proizvesti oko 200 oklopnih vozila BMP-3, 90 tenkova T-90M i nekoliko stotina drugih oklopnih vozila, a kad se uzme u obzir to da su u gotovo tri godine ratovanja, prema ukrajinskim podacima, izgubili više od 9800 tenkova, 20.000 oklopnih vozila i 34.000 drugih vozila, jasno je da tempo proizvodnje ni izbliza ne može nadoknaditi gubitke. No ni njihove zalihe iz starih sovjetskih skladišta nisu neiscrpne, što se počelo primjećivati. Forbes piše da nedavne satelitske snimke pokazuju da u nekim od nekad najbogatijih skladišta više nema vozila koja bi se mogla ponovno aktivirati, pa čak ni vozila BTR-50 starih 70 godina.

U članku se zaključuje da to ne znači da se Rusija neće nastaviti boriti, nego da će se ruska vojska više boriti pješice. To se čini nevjerojatno, ali se napominje da pješaštvo često bolje prolazi od oklopnih jedinica, a one su stalno pod jakim napadima dronova. Pješaci su prolazne mete, slabije uočljive i nedovoljno atraktivne da bi se trošili dronovi na njih dok su tenkovi i oklopnjaci vrlo primamljive mete, a i teže ih je promašiti u usporedbi s pješacima.

Forbes navodi izjavu ruskog blogera da svaki put kad ruske snage pokušaju napasti vozilima rezultat bude - nula, ali da pješaštvo, uz potporu topništva i dronova, polako, ali sigurno 'zauzima drvored za drvoredom'. Mana pješaštva je to da ne može iskoristiti rupe u neprijateljskoj obrani za brze prodore na neprijateljski teritorij te se zato nedavna ruska napredovanja uglavnom mjere u metrima, a ne u kilometrima. Isti razlog ide u korist zadržavanja oklopnjaka, pa makar i starih poput BTR-50, ako ih Rusija bude mogla dovoljno osposobiti za sudjelovanje u borbama na prvoj liniji bojišnice.