Nakon što im je prošlog tjedna sud u Moskvi produljio boravak u zatvoru na još mjesec dana, u obranu djevojaka ustalo je preko stotinu renomiranih umjetnika i kulturnih djelatnika Rusije, ovog puta nije bilo političke podjele na oporbenjake i pristaše režima. U pismu Vrhovnom sudu i Moskovskom gradskom sudu oni traže hitno puštanje djevojaka na slobodu. Vrhovni sud im odgovara da zasad 'nema ovlasti' miješati se u istragu i rad nižih instanci.

Za Pussy Riot zauzeo se cvijet ruskog kulturnog mainstreama, pa i više od toga: pisci Boris Akunjin i Ljudmila Ulickaja, priznati glazbenici - sovjetski rock junaci 80-ih poput Borisa Grebenšikova, Jurija Ševčuka, Andreja Makarjeviča, zatim redatelji Andrej Zvjagincev, Mark Zaharov, Andrej Mihalkov-Končalovski, Fjodor Bondarčuk (inače član Putinove stranke Jedinstvena Rusija), solist Boljšoj baleta Nikolaj Ciskaridze ...

Podsjetimo, u sklopu predizbornih akcija protiv Vladimira Putina, inkriminirane djevojke su u veljači upale u središnji hram RPC-a noseći maske. Bile su u muškoj pratnji koja ih je osiguravala od napada razjarenih vjernika. Kraj ikonostasa su snimile blasfemičnu 'punk molitvu' pod naslovom 'Bogorodice, otjeraj Putina'. Uhićene su nekoliko dana kasnije. Sud tretira njihov postupak kao huliganstvo, zbog kojeg djevojkama, od kojih su dvije mlade majke, prijeti do osam godina zatvora.

U zajedničkom pismu podrške ruskih kulturnjaka stoji i ovo: 'Mi, niže potpisani različito ocjenjujemo moralno-estetsku stranu akcije u Hramu Krista Spasitelja. No smatramo da čin Pussy Riota nije kazneno djelo

Uvjereni smo da je neophodno osloboditi Nadježdu Tolokonnikovu Mariju Aljehinu i Jekaterinu Samucevič te zatvoriti njihov slučaj, ili djelo prekvalificirati iz kaznenog u prekršajno.

Djevojke nisu nikoga ubile, opljačkale, niti su nad nekim izvršile nasilje, nisu uništavale ni ukrale tuđu imovinu. (...) Kazneni proces protiv Pussy Riota kompromitira rusko sudstvo i podriva povjerenje u institucije vlasti uopće. Sve ovo vrijeme, dok se učesnice akcije nalaze pod stražom, u društvu buja ozračje netrpeljivosti, a to vodi prema raskolu i radikalizaciji.'

Vodstvo Ruske pravoslavne crkve odbija pozive da kršćanskim primjerom oprosti zatvorenim ženama i čak guši takve apele kad dolaze iz redova same Crkve. Čini se da RPC još više razjaruje to što djevojkama ne pada na pamet da se pokaju (ispričale su se samo 'vjernicima', ne i Crkvi kojoj odgovaraju kontraoptužbom za blasfemičnu političku agitaciju u korist vladajućeg poretka).

U atmosferi koja sve više podsjeća na progon vještica posebno se ističe Vsevolod Čaplin. Potonji, nažalost, nije komičar, nego protojerej, glavar sinodskog odjela Moskovskog patrijarhata koji je prije nekoliko dana ispalio kako je 'uvjeren da Gospod osuđuje postupak djevojaka te da će one biti kažnjene i na ovom i na onom svijetu'. Upitan otkud mu te informacije, Čaplin se nije dao smesti: 'Smatram da mi je Bog to objavio.'

Spomenuti samoproglašeni karizmatik Čaplin proslavio se i izjavama da je Iran 'uspješnija zemlja od zapadnih država' i da je ruski narod u kmetstvu živio sretno do vladavine Petra Velikog (poznatog eurofila i reformatora).

Rusija je, inače, po ustavu i čestim naglascima njenih vodećih političara, sekularna, multikonfesionalna država.